A što naša baka reče, zar je problem bar navečer, reći dragi Bože hvala, što me čuvaš od svih zala! Ti mi budi u pomoći, i čuvaj me danju, noći! Zato neka kuća svaka, uzme primjer svojih baka, pa ujutro svakog dana, nek' se krene s molitvama!

Novi zakon o pobačaju koji se priprema u Hrvatskoj, zastrašujući zakon o pobačaju potpisan u New Yorku koji abortus čini legalnim do 24. tjedna trudnoće (pa i kasnije ako je ugrožen život ili zdravlje žene) i sve ono o čemu se ovih dana vezano za život i smrt raspravlja, ali na krivom mjestu - na društvenim mrežama umjesto u javnoj raspravi, potaknuli su fra Josipa Vlašića da napiše objavu na svom Facebook profilu.

Pustinja je dom očaja. A očaj je, sada, posvuda. Nemojmo misliti da se naša nutarnja samoća sastoji u prihvaćanju poraza. Pristankom na poraz ništa ne možemo izbjeći. Očaj je ponor bez dna. Ne misli da ćeš ga zatvoriti pristajanjem na nj i zatim pokušavajući zaboraviti da si dao svoj pristanak.

Isusova je riječ istina. On govori riječi koje oslobađaju, koje čovjeka čupaju iz njegove rezignacije, slomljenosti, potištenosti.

Odlazeći u krevet Luigi je neprestano razmišljao o Padre Piju i u sebi kazao: “Padre, vjerovat ću u tebe ako mi ujutro nijedan od mojih kolega ne čestita imendan prije nego li stignem do praga samostana. Ti, Padre, moraš biti prvi koji ćeš mi čestitati.” Rekao je to znajući da Padre Pio ne zna njegovo ime.

Otac, koji ne može biti zadovoljan ni s kim osim sa svojim Sinom Isusom, razluči Isusovo „lice“ u svakom od nas i govori: „Ti si dijete moje, Ljubljeno! U tebi mi sva milina!“ (Usp. Mk 1,11), dio je to izvatka koji donosimo iz knjige isusovca prof. dr. sc. Herberta Alphonsa "Osobni poziv".

Posvuda pitanje: Što nam može podariti sreću, smiraj, utočište pred jezivostima i grožnjama zemaljskih i vanzemaljskih sila? Gdje je mir, ako je čovjek stalno nad ponorom? Odgovore su davali filozofi, teolozi, političari, astrolozi, čarobnjaci i šarlatani, putujući propovjednici i iscjelitelji koji su nudili spas na svoj način, za cijeli svijet ili za pojedinca. Otkupljenje od tih sila u liku slobode.

Razmišljamo: "Ako oprostimo bez zadrške, drugi će to iskoristiti. Ako oprostimo odmah, bez bilo kakve kazne, izgledat će da djelo počinitelja nije tako veliko i teško, neće ništa naučiti. Počinitelju treba pokazati da je pogriješio. Ako odmah oprostimo, to bi moglo biti i nepedagoški. Konačno, ne smijemo biti slabići koji će samo praštati, a drugi će profitirati. Treba koji puta pokazati malo hrabrosti i tvrdoće."

Lovinačko Izletište – Sanjkalište Cvituša ugostilo je poznatog hrvatskog fotografa Šimu Strikomana koji je na Cvituši uz pomoć brojnih posjetitelja snimio milenijsku fotografiju u čast hrvatskog proslavljenog skijaša, Ivice Kostelića.

Na treću nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed mons. Ivana Andrića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji vrši službu voditelja Nadbiskupijskog ureda za crkvenu glazbu i Regens chori u katedrali sv. Petra u Đakovu te je povjerenik za trajnu duhovnu formaciju svećenika Nadbiskupije. Mons. Andrić, između ostalog, poručuje: "Pažnja svih u sinagogi svrnula se na Krista dok su stajali u iščekivanju njegova tumačenja. Čineći tekst svojega izvještaja pomalo napetim, evanđelist Luka kao da i nas, današnje slušatelje, želi uključiti u ovaj evanđeoski prizor, kako bismo se i mi prepoznali i našli među onima koji su uprli oči u Krista iščekujući njegovu riječ. To doista i jest smisao čitanja i slušanja Božje riječi u misi: ne samo da ju slušamo kao tekst „iz onoga vremena“, nego da ga primamo – čujemo i poslušamo - kao Božji, Kristov govor koji se događa danas, sada i ovdje, u ovoj crkvi…"