Katolici vjeruju da je Biblija nadahnuta Božja riječ koju su napisali ljudski autori. U Bibliji je ključ za otključavanje svih učenja vjere. To je temelj Katoličke crkve i nastavlja nadahnjivati ​​svakodnevni život njezinih članova. 

Svaki puta kada se nad vama počini nepravda, vaši prijatelji, obitelj, crkva, Biblija i bilo tko drugi tko poznaje riječ 'oprost' odmah će vam savjetovati da oprostite prekršitelju. Bez obzira koliko duboko osjećate uvrjedu, uvijek vam se kaže da oprostite i zaboravite i nastavite sa svojim životom, no kako oprostiti sebi?

"Nedostajao mi je križ. Da ga prigrlim. Da se u njega zaljubim. I da zahvalan budem onda kada pretežak postaje. Da pod njim ostanem. I da se na njega popnem. Da odem na njega hrabro. Ne snažan. Nego slab. Baš kao onoga dana. U onim temeljima", svjedoči na društvenim mrežama Matej Lovrić iz Zajednice "Arka Korablja". Donosimo njegovu objavu u cijelosti.

Danas slavimo rođenje Ivana Krstitelja, čovjeka za kojeg Isus kaže da „između rođenih od žene ne usta veći“ (Mt 11,11). No Ivan nije toliko velik zbog toga što je bio Isusov preteča, ni zato što je ubijen zbog Božje riječi, nego zbog jedne druge osobine, čija je simbolika skrivena u datumu današnje svetkovine.

Koji su pravi motivi koji pokreću jednog kršćanina? Što pokušavamo kada kažemo da želimo biti bolji? Ovaj tekst poručuje da borba treba biti usredotočena na Boga, a ne na nas.

Donosimo vam molitvu sv. Ivanu Krstitelju povodom njegova blagdana.

Svaki aspekt našega života trebao bi biti ispunjen Isusovom prisutnošću. Isus nije došao samo zato da nas nauči kako se ponašati, već da ispunjava čitav svoj život svojom prisutnošću.

"Zato čuvajmo se i danas lažnih proroka koji nas odvraćaju od Krista i od njegove Crkve, od vječnoga života i spasenja, a držimo se Isusove riječi koja nas vodi u život", piše don Ivan Bodrožić na Facebook profilu Ljubav Kristova. Objavu prenosimo u cijelosti.

Molimo Marijin zagovor, jer ona doista pozna i spoznala je snagu Božje milosti, kako bi i naš život bio oplemenjen milošću Božjom na putu prema vječnosti.

Iscrpljena, nakon više od tri mjeseca bdijući danonoćno uz njega, rekla sam Gospodinu: "Ako ga ne želiš ostaviti ovdje, uzmi ga, no ako dopustiš da ostane s nama, oslobodi ga. Bože moj, naučila sam da uvijek slušaš kad Te nešto pitaju s vjerom! Pomozi mi, molim Te, ali neka ne bude moja, već Tvoja volja!" Istovremeno sam preklinjala i Padre Pija za zagovor, tražeći od njega suosjećanje.  Uskoro je došao kraj srpnja i dogodilo se veliko čudo - rak je nestao, ne ostavljajući za sobom ni najmanji trag! Liječnici isprva nisu vjerovali u nalaze pa su iznova ponavljali pretrage. "To je pravo čudo", napokon je priznao glavni liječnik pitajući me kome sam se molila za zagovor. Rekla sam, naravno, Padre Piju.