Kod svetog Antuna

Na putu do crkve sv. Antuna susrela sam prve hodočasnike, koji su, izgleda, propješačili jedan dio kako bi najprije došli do Sesvetskih sela.

Prva rečenica koju sam čula bila je: Hoćemo ić’ poslije na kebab?

Odmah sam se nasmijala jer prvi susret s mladim hodočasnicima naizgled nije bio baš obećavajući za moj prvi Antunovski hod, a ipak, pitanje je bilo iskreno i prepoznatljivo „mladenačko“.

Uslijedio je odgovor prijatelja: Još nismo ni krenuli, a mi već mislimo na hranu!

Kada sam stigla, išla sam se najprije pomoliti u crkvu i pozdraviti Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Vjernici svih uzrasta molili su krunicu i mnogi su odlazili moliti pred kip sv. Antuna.

Jedan dječak u dobi od najviše četiri godine molio je majku da i on može ići do sv. Antuna, a majka mu je odgovarila da će oni ići sutra. Nato se naljutio i rekao: Ali ja hoću sad! 

Dječak je stajao blizu kipa i gledao u sveca, a zatim je ugledao nešto zanimljivije.

Ispred oltara bili su prikazani plameni jezici s darovima Duha Svetoga i na vrhu bijela golubica. Brzo je upitao: Mogu do „goluba“?

Da! Veselo je otrčao do simbola Duha Svetoga i ostao ispred oltara.

Zapravo, ovaj dječak je završio svoj Antunovski hod u 10 koraka – od svetog Antuna do Svetog Duha, to je bio put svih mladih hodočasnika.

Krećemo!

Nakon molitve Gospine krunice ispred crkve sv. Antuna slavljena je sveta misa na vanjskom oltaru.

Nešto iza 14 sati križ je postavljen na početak Antunovskog hoda, zastave su dignute, boce vode pripremljene i kolona se polako formirala.

Tijekom hoda jedne skupine su razgovarale, a druge su odmah krenule pjevati duhovne pjesme. Neki su se zabavljali nošenjem zastava, a neki su iz svega glasa pjevali domoljubne pjesme. Prilazila sam i jednima i drugima i zabilježila neke od njihovih dojmova i molitvenih nakana.

Hodočasnici iz Njemačke

Na Antunovski hod bio je organiziran prijevoz iz 25 gradova, a jedna vesela skupina mladih došla je čak iz Njemačke. K njima me privuklo to što su od srca pjevali i – čuli su se na daleko.

„Bok ja sam Izabela, dolazim iz blizine Frankfurta. Došla nas je 40-ak, trebalo nam je malo duže od 18 sati da dođemo, ali, hvala Bogu, svi smo živi i zdravi. Predivno nam je. Većina nas je prvi put ovdje i slavimo Gospodina!“
Izabela

„Hvaljen Isus i Marija! Moje ime je Lorena, dolazim iz Njemačke. Na Antunovskom hodu hodam za svoju mamu koja se bori s bolešću od 11. mjeseca i tu sam došla zato da se pomolim za nju. Svaki korak predajem za nju i molim da konačno u potpunosti ozdravi.“
Lorena

Dvojica zastavnika i jedna zastava

Sljedeća skupina kojoj sam se pridružila bila je potpuno drugačija. Dvojica dječaka i dvije djevojke hodali su dugo u tišini. Za Antunovski hod Luka je prošle godine čuo preko društvenih mreža, a zatim je pozvao Stipu da mu se pridruži.

„Ja sam Luka i imam 17 godina. Ovo mi je već drugi put na Antunovskom hodu mladih i baš mi se sviđa, pogotovo zbog broja sudionika. Malo nas muči ovo sunce ali pomaže nam da izguramo to što znamo zbog čega hodamo, tako da se sve isplati na kraju.“
Luka

„Ja sam Stipe, dolazim iz Zagreba i imam 17 godina. Ovdje sam drugi put i nadam se da ću svake godine doći. Moja nakana je za obitelj, za ljubav u našoj obitelji i da se podupiremo u vjeri. S prijateljem Lukom nosim zastavu.
Stipe

Stipe i Luka

Služenje i evangelizacija

Jedan od članova multimedijske skupine je podijelio svoje iskustvo.

„Ja sam David, fotograf sam i volontiram na Svetom Duhu. Ovo mi je druga godina na Antunovskom hodu. Ovo je jako lijepo i predivno iskustvo, prilika za upoznati puno ljudi, vidjeti neke nove stvari, produbiti odnos s Bogom. Možda i izmoliti koju nakanu, ako je Božja volja.“
David

David je snimao i montirao kratke videozapise za društvene mreže. Istaknuo je da su mu najljepše fotografije one s početka hoda kada su svi molili Gospinu krunicu, na koljenima.

Franjevci

U 16.40 stigli smo u Dubravu, pred samostan hercegovačkih fratara kod kojih smo se okrijepili i koji su nas blagoslovili u našem daljnjem hodu.

U Dubravi su nam se priključili brojni hodočasnici, jedna od njih je Marija Magdalena.

„Ovo mi je drugi put na Antunovskom hodu. Prošle godine mi je baš bilo lijepo, išla sam od Dubrave do kraja i najljepše mi je bilo kada smo došli u crkvu na Svetom Duhu. Osjetila sam neki mir i zajedništvo i zato sam i ove godine krenula ponovo. Povela sam sa sobom svoju sestru da i ona to doživi.

Moja nakana je da se zahvalim na svemu i da se ne bojim ničega što slijedi.“

Marija Magdalena

„Moje ime je Anđela i ovo je moj drugi hod. Malo je bilo vruće, ali nije bilo teško hodati. Prošle godine krenula sam od Dubrave, a ove godine od početka. Bilo mi je super. Vrijeme nas je dobro poslužilo. Susrela sam prijateljicu i prijatelja putem, Bog nas je sve spojio.“
Anđela

Kako smo se primicali Trgu, uzbuđenje je raslo, a domoljubne pjesme pjevale su se sve glasnije.

Iznenađenje na Trgu

Oko 19 sati stigli smo na Trg bana Josipa Jelačića.

Zagrebačkim trgom vladalo je veselje, zajedništvo i molitva, a program je vodio fra Stjepan Brčina.

Među 20 tisuća mladih bila je i jedna hinduistkinja, rodom iz Nepala, koja se zova Roma.

Nepomično je stajala pola sata i izgledala kao da upija sve oko sebe. Zanimalo me što se događa u njenom srcu, razumije li da se nalazi u skupini mladih katolika koji mole i vesele se.

Došao je trenutak kada je zagrebački Trg utihnuo.

Nastala je tišina, a sva koljena su se prignula u tihoj molitvi. Roma je ostala dostojanstveno stajati, ali nije otišla. U jednom trenutku je i kleknula.

Roma

Tijekom pjesme „Blagoslov“ svi hodočasnici na Trgu su se zagrlili i pjevali. U tom trenutku Roma se pridružila molitvi, pjevala je „Amen“ i zagrlila se s dvije djevojke.

Ubrzo nakon toga otišla je iz mase, vidno obuzeta emocijama.

Budući da je prošla pokraj mene, nisam mogla a da je ne upitam kako je. Naš daljnji razgovor zvučao je otprilike ovako:

• Zbog vašeg crvenog znamenja na čelu čini mi se da ste hinduistkinja.
• Jesam, ja sam iz Nepala.
• Razumijete li što se ovdje događa? Mladi su se okupili na molitvu i pjevaju duhovne i domoljubne pjesme, još malo ćemo krenuti dalje.
• Da.
• I mi… smo katolici. A Vi… ste se molili s nama?
• Da!, rekla je tako glasno kao da se sama sebi čudi. Osjećam nešto posebno u srcu!

Romini prijatelji također su bili iznenađeni jer je izgledala tako sretno. Kako su dobri prijatelji koji su je čekali 45 minuta!

Nastavili smo hodati Ilicom do bazilike na Svetom Duhu.

Bilo je lijepo vidjeti prolaznike koji su nam putem mahali s balkona ili iz tramvaja, pozdravljali nas iz automobila i dobronamjerno se smiješili, iako su morali malo pričekati zbog nas.

Na Svetom Duhu

Kada smo stigli, već je bio pao mrak i na zidu bazilike dočekala nas je projekcija: Sveti Antune, moli za nas!

Ušavši u baziliku sv. Antuna u 21:20 stigli smo na svoj pravi cilj, stigli smo k Gospodinu.

Uslijedilo je zahvalno euharistijsko klanjanje i druženje nakon službenog završetka. Braća konventualci od početka do kraja Antunovskog hoda bili su među mladima, radovali se i razgovarali sa svima.

Veseli maturanti

Zahvaljujući redarima kolona je nesmetano hodala, a jedan od njih je ovogodišnji maturant Marko koji je već 4. put sudjelovao na Antunovskom hodu.

„Ja sam Marko, dolazim iz Zagreba. Na Antunovskom hodu sam po četvrti put, a drugi put sam redar. Ovdje je jako lijepo i ovim putem bih svakoga htio pozvati na Antunovski hod da ovo dožive svim srcem, i ovu ljubav i zajedništvo.“
Marko

Iskustvo hoda dijelio je s još jednim maturantom, Markom, prijateljem iz razreda u srednjoj školi.

„Prvi put sam na Antunovskom hodu mladih. Svidjelo mi se, atmosfera je bila jako dobra, na Trgu je pogotovo bila dobra i ići ću sljedeće godine.“
Marko

Na pitanje kako su zadovoljni s napisanim ispitom državne mature iz fizike, složili su se:

„Bilo je strašno! Ali, tako su svi rekli.“

Neka im sv. Antun u daljnjem školovanju i radu izmoli mudrost, razum i znanje!

Hod mladih

Ne bi bilo u redu da ne napišem kako je bilo i meni, na mom prvom Antunovskom hodu mladih.

Na hod sam krenula svjesno i namjerno „sama“, zbog toga sam u dužim etapama mogla hodati u tišini i promišljati, promatrati mlade, a zatim se spontano približiti bilo kome i biti sa svima. Upoznala sam nove i susrela stare prijatelje.

Po završetku hoda obogaćena sam brojnim novim licima, osmjesima i lijepim riječima.

Antunovski hod zaista je bio hod mladih, sa svime što mladenački život uključuje: hod prožet radošću, molitvom, nakanama, promišljanjima, pjesmama, zajedništvom, (izgleda i ponekim kebabom).

Nadam se da mladi ljudi razumiju da je svako hodočašće, tako i Antunovski hod mladih, poziv na korak naprijed, u životu, trudu i vjeri – u svakodnevici.