Budi dio naše mreže

Jeste li ikada čuli nekog protestanta da kaže da kršćani ne bi trebali krstiti dojenčad jer djeca ne mogu izražavati niti imati vjeru? Ne bi li bilo lijepo imati dva sažeta biblijska odlomka koja će vam pomoći objasniti katolički i pravi kršćanski stav svojim prijateljima nekatolicima?

/ dz

Jeste li ikada čuli nekog protestanta da kaže da kršćani ne bi trebali krstiti dojenčad jer djeca ne mogu izražavati niti imati vjeru? Nakon što ste to čuli, možda ste pokušali u pamet dozvati određene biblijske odlomke u kojima su učenici krstili cijele kuće (Djela 16,15, 16,33).

Vjerojatno ste također razmišljali o činjenici da su svi rođeni u Adamovoj rasi rođeni u izvornom grijehu i da krštenje ispire sav grijeh, uključujući izvorni grijeh. Zaključili ste da je krštenje dojenčadi savršeno razumno i biblijsko. Znali ste da je vaš zaključak točan. Aleluja!

Ali ne bi li bilo lijepo imati dva sažeta biblijska odlomka koja će vam pomoći objasniti katolički i pravi kršćanski stav svojim prijateljima nekatolicima? U ovom članku usredotočit ću se na Ivan 3,1-8 i Luku 18,15-17 kako bih iznio svoj argument za krštenje dojenčadi, piše Nate Guyear s portala Catholic Stand.

Nikodem

U Ivanu 3, Isus kaže Nikodemu da se čovjek mora nanovo roditi da bi ušao u kraljevstvo Božje (r. 3). Nikodem zatim pita Isusa kako se netko može roditi drugi put (r. 4), a Isus odgovara da se čovjek mora roditi iz vode i Duha. Dakle, rođenje od vode i duha (krštenje) je način na koji se čovjek rađa drugi put.

Ako vaš protestantski sugovornik poriče učinkovitost krštenja, podsjetite ga da prihvaćate jasne riječi Svetog pisma i da Isus ne može biti jasniji. Osim toga, podsjetite ovu osobu na riječi sv. Petra: “Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista” (1. Petrova 3,21). Pročitajte ovaj članak za više o Petrovim riječima i zašto krštenje nije ljudsko djelo.

Isus i djeca

Sada, pogledajmo kakve veze Luka 18,15-17 ima s krštenjem dojenčadi. U ovom odlomku ljudi su donosili svoju djecu Isusu da ih dotakne, ali neki od njegovih učenika su ih ukorili (r. 15). Tada Isus kaže: “Pustite dječicu da dolaze k meni i ne priječite im, jer takvima pripada kraljevstvo Božje” (r. 16).

Nekoliko točaka vrijedi ispitati. Prvo su ljudi donijeli svoju dojenčad (grčki: brephos, što doslovno znači dojenčad) Isusu. Drugo, Isus kaže neka djeca dođu k njemu. Grčka riječ za djecu ovdje je payion, što znači dojenče ili malo dijete. Ovdje ističem grčki samo kako bih pokazao da prevoditelj nije bio slobodan s tim riječima. Budući da dojenčad ne mogu sama “doći” k Isusu, također bismo mogli dati Isusovu zapovijed da dopusti djeci da dođu k njemu kao: “Dovedite djecu k meni”.

Treće, iako Isus kaže da Božje kraljevstvo pripada dojenčadi i maloj djeci, On to ne govori isključujući sve ostale. Umjesto toga, On naglašava svoje učenje da ljudi ne bi trebali sprječavati djecu da dođu k njemu (r. 16).

Ovaj jezik “kraljevstva Božjeg” trebao bi zvučati poznato. Isus je to upotrijebio tijekom svoje rasprave s Nikodemom, naime, kada je rekao da trebamo ući u “Kraljevstvo Božje” putem krštenja. Slijedom toga, budući da Božje kraljevstvo pripada dojenčadi i maloj djeci, Isus nam govori da ih privedemo Njemu.

Građani Kraljevstva

Kako donosimo dojenčad i malu djecu Isusu i kraljevstvu Božjem, koje “pripada” njima? Krštenje je jasan i jednostavan odgovor. Osim molitve (što je obred krštenja), kako drugačije možemo dovesti Isusu one koji nemaju sposobnost rasuđivanja da ih On dotakne? Drugi način ne postoji.

Konačno, Isus koristi poniznu narav dojenčadi i male djece kako bi ilustrirao kako odrasli trebaju primiti kraljevstvo Božje, govoreći: “Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstvo Božje kao dijete, neće u njega ući” ( r. 17).

Isus i djeca

Prema tome, nitko ne može primiti kraljevstvo kao dijete bolje od stvarnog djeteta. Dakle, ova dva odlomka dokazuju da krštenje dojenčadi nije samo učinkovito nego i nešto što bi roditelji trebali učiniti.

Zaključak

Objasnio sam odlomke temeljitije nego što bih inače činio da sam vodio ovaj razgovor s protestantom, ali sam vam želio dati neke dodatne informacije u slučaju da vaš sugovornik postavi dodatna pitanja. Dakle, suptilnija, silogistička verzija ovog argumenta mogla bi biti ova:

Ako se osoba treba ponovno roditi i krštenjem ući u kraljevstvo Božje (Ivan 3), i
Kraljevstvo Božje pripada dojenčadi i maloj djeci (Luka 18), dakle, dojenčad i mala djeca trebaju se ponovno rađati i krštenjem ući u kraljevstvo Božje.
Ako to već niste učinili, krstite svoje dojenče ili malo dijete što je prije moguće. Dajte svojoj djeci milost koja im je potrebna da se suoče s naletom lažnih učenja i iskušenja grijeha s kojima će se zasigurno suočiti dok budu starili. Isus ih čeka kod zdenca krštenja.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja