Duhovni dom za mnoge

„Crkva štuje Marijino Srce upravo zato što je ono bilo potpuno okrenuto i usmjereno Kristu. Promatrajući Marijino Srce, ne zaustavljamo se na Mariji i njezinim djelima, nego kroz nju i njezino djelovanje dolazimo do onoga koga je ona prihvatila – Krista“, protumačio je u propovijedi generalni vikar te se osvrnuo na veliki jubilej 100. obljetnice posvete crkve.

„To je događaj koji nadilazi jedan ljudski život. Malo je među nama onih koji se mogu sjetiti ljudi koji su bili prisutni na posveti ove crkve. Prošlo je cijelo stoljeće. Promijenile su se države, društveni sustavi, običaji i naraštaji, ali ova je crkvica ostala mjesto molitve, susreta čovjeka i Boga. Ona je bila i jest duhovni dom za mnoge od vas koji živite u Lovištu.”

Kao povezanost između ova dva događaja, predvoditelj slavlja je istaknuo kako Marijino srce i crkva „govore o prostoru u kojem Bog prebiva“. Marijino srce bilo je prvo prebivalište Isusa Krista, prvi tabernakul kako je govorio sv. Ivan Pavao II., a crkva je mjesto gdje Krist nastavlja prebivati među svojim narodom u svetoj euharistiji.

Opisujući Marijinu veličinu, kazao je „da ona proizlazi iz njezina srca koje je bilo otvoreno Bogu i Božjem planu spasenja“.

Marija nije sve razumjela u svom životu, prolazila je kroz trenutke tame, pitanja i neizvjesnosti, ali nije izgubila povjerenje u Boga, sve događaje je pohranjivala u svome srcu.

„Bezgrešno Srce Marijino nije srce koje ima odgovore na sva naša pitanja. To je srce koje zna vjerovati i onda kada nema odgovora”, poručio je propovjednik.

Osvrnuo se i na to kako stariji ljudi posebno vole Mariju, rekavši: „Što čovjek dulje živi, sve više shvaća da se život ne može do kraja objasniti. Ali se može živjeti u povjerenju. Marija je žena povjerenja. Ona nas uči da se oslonimo na Boga i onda kada nam je teško“.

Također je zahvalio svima onima koji su u teškim uvjetima gradili crkvu, ali su imali veliko srce i u njemu nosili vjeru. Razmišljali su o budućim naraštajima, o onima koji dolaze poslije njih.

Netko je od vaših starih darovao novac. Netko je darovao kamen. Netko svoje vrijedne i vješte ruke. Netko prijevoz. Netko satnice i dnevnice.

„I tako je nastala crkvica u kojoj danas Boga slavite, njemu se klanjate i njemu se molite“, kazao je generalni vikar te progovorio o razlikama između obične gradnje i gradnje za Boga.

„Kada gradimo crkvu, ne gradimo samo zidove. Ne gradimo samo krov. Ne gradimo samo građevinu. Gradimo mjesto gdje će se krštavati vaša djeca. Gradimo mjesto gdje će mladi sklapati kršćanski brak. Gradimo mjesto gdje će grješnici pronaći oproštenje grijeha i smiraj svojoj duši. Gradimo mjesto gdje će se slaviti sveta misa. Gradimo mjesto gdje će ljudi nalaziti utjehu u trenucima tuge. Gradimo mjesto gdje će se naviještati Božja riječ i gdje će mnogi susresti Krista”, pojasnio je te dodao da je gradnja sakralnih objekata pitanje „ljubavi prema Bogu i prema budućim naraštajima“.

U spomen na 100. obljetnicu, vjernici Lovišta sa župnikom su dali izraditi misnicu na kojoj je izvezen lik Blažene Djevice Marije prema kipu koji je tridesetih godina 20. stoljeća učiteljica Lucija Rudan nabavila za crkvu potičući u malom mjestu pobožnost Gospi i koji se od tada u crkvi nalazi. Na misnici su izvezene godine 1926., 2026. i broj 100. Generalni vikar je na početku mise blagoslovio novu misnicu, obukao je te u njoj nastavio predvoditi slavlje.

Blagoslovio je i nova vrata na crkvi koja su mještani sa župnikom nabavili i postavili u godini stotog jubileja crkve. Za ovu obljetnicu crkva je dobila i svetohranište.