“Kada mi Gospodin povjeri dušu”, rekao je sveti Padre Pio, “stavljam ju na svoja ramena i nikad ju više ne puštam. Svatko može reći: Padre Pio je moj!”

Domagoja Pejića, dugogodišnjeg djelatnika, sada suradnika Hrvatskog katoličkog radija, mnogi pamte po hodočašću 2004. godine kada se uputio pješice iz Zagreba u Rim, u sklopu projekta "1000 kilometara za Papu", s nakanom da papi Ivanu Pavlu II. čestita 84. rođendan i zahvali mu u ime svih Hrvata katolika za sve što je učinio za hrvatski narod. Pejić je nedavno pokrenuo blog s namjerom da se očuva zahvalno sjećanje na svetog papu Ivana Pavla II.

U medijskoj domeni, kojom se profesionalno bavim, biti kršćaninom znači isto što i biti kršćaninom u politici, ili bilo kojem drugome segmentu suvremenoga društva – kao što je primijetio T. S. Eliot, u kršćanski usmjerenoj zajednici, koja svjesno ili podsvjesno dijeli vrijednosti izvedene iz kršćanske vjere, i nevjernici će biti „kršćanskiji“ od vjernika u nekršćanskome društvu.

Jedna od najvažnijih inicijativa projekta „Isusov poeta Nenad Mirko Novaković“ je „30 Misa za 30 godina“. Inicijativa je nadmašila sva očekivanja. U četiri dana (od 17. do 20 siječnja) bit će slavljene 64 mise u 12 država širom svijeta. Uz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu tu su još i Njemačka, Albanija, Austrija, Bolivija, Canada, Haiti, Kosovo, Srbija, Švicarska i Vatikan.

Prostor u Kući susreta Tabor u kojem je fra Zvjezdan Linić započeo svoj evangelizacijski rad, a nakon njegove smrti nastavio fra Ivan Matić, proširuje se izgradnjom nove dvorane za buduće sudionike ovdašnjih duhovnih programa. Dosadašnja dvorana u Kući mogla je primiti oko 250, nova će moći primiti dvostruko više ljudi. I vi se možete uključiti u izgradnju!

Prostor u Kući susreta Tabor u kojem je fra Zvjezdan Linić započeo svoj evangelizacijski rad, a nakon njegove smrti nastavio fra Ivan Matić, proširuje se izgradnjom nove dvorane za buduće sudionike ovdašnjih duhovnih programa. Dosadašnja dvorana u Kući mogla je primiti oko 250, nova će moći primiti dvostruko više ljudi.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić dodijelio je glavnoj urednici i direktorici Laudato televizije Kseniji Abramović priznanje za promicanje obiteljskih, vjerskih i narodnih vrjednota i zajedništva putem televizije i portala "Laudato" u ponedjeljak u Zadru.

"Danima nisam ništa znala o svojim sinovima. Ni od koga nisam mogla dobiti neku informaciju. Konačno, došao je dan kada mi je pokojni susjed Ivica Đaković rekao za smrt mojih sinova. Radila sam nešto oko cvijeća, a on je došao i rekao: Ružice, djeca su ti pobijena." Dio je to svjedočanstva Ruže Pavlić, kao jedno od svjedočanstva preživjelih, do ruba smrti mučenih i iz svojih domova protjeranih stanovnika Lovas i Opatovca 1991. zapisanih u knjizi „Krvava istina (Novome životu ususret)“.

Na blagdan Krštenja Gospodnjeg iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Stjepana Radića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji vrši službu rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i drži kolegije iz filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Radić, između ostalog, poručuje: "Na krštenju Gospodin pokazuje da preuzima odgovornost. I on živi od prisjećanja, tj. trajnog dozivanja u memoriju Očevih čudesnih djela, naspram njega (Isusa) i njegova židovskog naroda. Upravo nam on, dakle, pokazuje na jedinstven način kako se živi od (pri)sjećanja. Ne da bismo u tome bili zarobljeni, već upravo suprotno: prisjećanje, u Isusovu smislu, znači hoditi na putu koji nam je Bog namjerio, s vjerom i nadom da On svojih nikad ne ostavlja."

Sluga Božji, ‘miljenik Božji’, s jedne strane, a s druge toliki zemaljski ‘miljenici bogova’, miljenici muza, publike, posvudašnji 'celebrities'. Nekima su ‘bogovi skloni’, neke su ‘bogovi obdarili, poljubili’, neki, koji ne silaze s pozornica, svojim zaglušnim nastupima samo prikrivaju svoju nutarnju bijedu i prazninu. Kolika samo razlika! Kako nastupa ‘sluga Gospodnji’, onaj koji je Gospodinu omilio, nad kim se otvaraju nebesa u trenutku njegova krštenja, kako nastupaju a s druge strane, ljudske veličine koje bi htjele na silu otvoriti nebo ili stvoriti nebeske prilike ovdje na zemlji, što im nikako ne uspijeva? Kako samo brzo blijede te zvijezde, ti miljenici ovog svijeta?! Od svekolike buke koju stvaraju oko sebe nemoguće je razaznati riječi, suvislost, sadržaj. Vlastita nutarnja nesigurnost nadomješta se količinom, mnoštvom riječi.