Pri koncu prvog poglavlja Ivanova Evanđelja čitamo retke o prvim učenicima koji se okupljaju oko Isusa. Najprije ga počinju slijediti dva bivša učenika Ivana Krstitelja. Jedan od tih učenika je Andrija, koji je Isusu doveo svog brata Šimuna, od Isusa prozvanog Kefa ili Petar. Zatim poziva i Filipa. Nakon toga upućuje se prema Kani Galilejskoj, i to na svadbu. Spomenuta svadba događa se ‘trećeg dana’.

Prema židovskoj predaji, izraz ‘treći dan’ upućuje na Dan saveza, kad se, prema Knjizi Izlaska, Bog objavio na Sinaju. Tog dana je Mojsije sklopio savez između Boga i naroda, a znak su tog saveza dvije kamene ploče. No, ovaj Ivanov odlomak treba shvatiti u slici jednog novog saveza s Bogom, a koji će Isus predložiti.

Tog trećeg dana bijaše svadba. Zašto baš svadba? Spomenuti savez Boga i ljudi, prema prorocima, bijaše predstavljan kroz ženidbu. Bog je zaručnik, a narod izraelski njegova zaručnica.

Piše evanđelist Ivan da je ondje bila prisutna i Isusova majka. Zanimljivo, tri puta će Ivan napisati „Isusova majka“, ali nikada ne navodeći njezino osobno ime. Isto će biti i s Isusovim učenicima. Svi ti likovi su tzv. anonimni likovi. Kad je jedan lik anoniman, to znači da je on reprezentativan lik. Jedina osoba koja je imenovana jest Isus.

Ženidbeno je slavlje u tijeku, a vrhunac tog slavlja je kad supružnici piju vino iz jednog kaleža, odnosno čaše. To vino predstavlja njihovu ljubav. Međutim, vina je ponestalo, popilo se. Kako je moguće da na jednoj svadbi ponestane vina? Ili, drugim riječima, da na njoj nedostaje najvažniji element, vino, to jest ljubav?

Na scenu stupa Isusova majka. Ona mu ne govori „vina nemamo“, nego „vina nemaju.“ Za nju, kao reprezentativni lik, mogli bismo reći da predstavlja Izrael koji je nastojao tijekom svoje povijesti sačuvati ljubav prema Bogu.

Kako je Isus na to reagirao? Njegov odgovor je u najmanju ruku čudan i grub, ako ga promatramo kao odgovor sina svojoj majci. Naime, Isus joj reče: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“

U Ivanovu Evanđelju izraz ‘ženo’ susrećemo tri puta u kontekstu dijaloga između Isusa i tri ženska lika. Prvi lik je njegova majka, koja je vjerna zaručnica Starog saveza. Drugi lik je žena Samarijanka, nevjerna zaručnica, preljubnica koju će zaručnik ponovno osvojiti nudeći joj još veću ljubav. I treći lik je Marija Magdalena, zaručnica Novog saveza.

Na svadbi bijaše „za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere“. Pretvoreno u naše mjerne jedinice, u te posude stane osamdeset do sto dvadeset litara, a sveukupno oko šesto litara vode za ritualno čišćenje.

Evo pravog razloga zašto nema vina! Religija koja neprestano nameće ljudima osjećaj krivnje i nedostojnosti, koja čovjeku nameće neprestanu potrebu za kajanjem, čišćenjem, jer se smatra prljavim, nečistim, takva religija priječi otkrivanje i prihvaćanje Božje ljubavi. I to je razlog neprestane potrebe čišćenja.

Nakon što su poslužitelji napunili posude vodom te, zagrabivši, odnijeli ravnatelju stola, on poziva zaručnika i prigovara mu da je dobro vino čuvao sve dosad.

Ovdje treba primijetiti da kamene posude ne sadrže vino, nego prilikom ulijevanja u čaše voda postaje vino. Što znači ta promjena vode u vino? Znak je to Novog saveza koji Isus predlaže. Novi je to odnos s Bogom koji se više ne temelji na obdržavanju Zakona koji, pak, čovjeka čini uvijek nedostojnim i nečistim, nego na prihvaćanju Božje ljubavi.

S Isusom, Božja se ljubav ne daje samo onima koji ju zaslužuju, nego svima u potrebi, ona je za svakog čovjeka, bez obzira na njegove zasluge.

Pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani Galilejskoj nije samo neki puki događaj ili čudo koje je Isus učinio da bi prisutni gosti mogli uživati u tom dobrom vinu. Ovdje se radi o promjeni saveza između Boga i ljudi. U tom Novom savezu nema više potrebe za čišćenjem kako bi se prihvatila Božja ljubav, nego već samo prihvaćanje Božje ljubavi čisti čovjeka. Dok su na Sinaju dvije kamene ploče bile znak saveza Boga i Izabranog naroda utemeljenog na obdržavanju Zakona, šest kamenih posuda u Kani postaje znakom Novog saveza utemeljenog na darivanoj i prihvaćenoj ljubavi. A prvi su plod prihvaćanja tog Novog saveza Isusovi učenici, koji „povjerovaše u njega“.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Zdenka Ilića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.