Uloga medija u promicanju kulture

Kompendij socijalnog nauka Crkve u promicanju kulture osobitu brigu posvećuje promicanju istinske kulture u sredstvima društvenog komuniciranja s uputom da je potrebno posvetiti brigu za sadržaje koji se komuniciraju (usp. Kompendij socijalnog nauka Crkve, 560).

Upravo će Drugi vatikanski koncil posvetiti pozornost sredstvima društvenog komuniciranja dekretom Inter mirfica, ističući pritom temeljno načelo da u ljudskom društvu postoji pravo na informaciju bilo u odnosu na ono što se tiče pojedinca bilo društva, poštujući i zahtijevajući s obzirom na predmet da ta informacija bude istinita, da čuva temljeni odnos među ljudima koji prozilazi iz kreposti pravednosti i ljubavi, uvijek sa sviješću moralne i etičke odgovornosti kao i prava koja se odnose na dostojanstvo ljudske osobe koja ima pravo na istinitu informaciju (usp. Inter mirifica, 5).

Sve informacije imaju svoju moralnu i etičku težinu

Sve informacije imaju svoju moralnu i etičku težinu i prema tome ih treba vrednovati. Stoga je potrebno poznavati objektivne moralne vrednote i sukladno njima djelovati. Današnja kultura obilježana je svojevrsnom kakofonijom, koja dovodi do umrtvljenosti i preplavljenošću novim informacijama i beskrajnim uzorcima informacija. Tragično postajemo svjesni učinaka tehnologije odvojene o moralnih i etičkih vrijednosti, njihova štetnog djelovanja osobito na području ljudskog duha, gubeći povjerenje. Danas je nužno i potrebno snaći se u vlastitoj kulturi u kojoj istovremeno osjećamo da nam je potrebno odmaknuti se od pritisaka kojima smo neprestano izloženi i informacija u koje smo beskrajno utopljeni (usp. M. McLuhan, Razumijevanje medija, 23).

Kritička uloga kršćana

Kompendij također upozorava na latentnu opasnost koja promiče paradigme permisivnih i koznumističkih riješenja, uvjeravajući čovjeka da ne postoji bilo kakav objektivan moralni red. Ta paradigma osobito se očituje u sredstvima društvene komunikacije (usp. Kompendij socijalnog nauka Crkve, 560).

Krtički pristup na području politike, ekonomije, društva, socijalnom području, masovih medija omogućuje stvaranje kulture

Stoga nam postaje jasno zašto u vremenu i kulturi u kojoj živimo je važna kritička uloga kršćana, koji svojom autentičnosšću, predanošću moralnim i etičkim vrjednotama upiru na etičke i ljudske nepravde i relativiziraju ideologije koje danas promiču sredstva komunikacije. Upravo takav krtički pristup na području politike, ekonomije, društva, socijalnom području, masovih medija omogućuje stvaranje kulture i tražnje prikladnih načina koji vode računa o ljudskom dostojanstvu i koji su u skladu s humanim i etičkim vrednotama (usp. S. Baloban, Etičnost i socijalnost na kušnji, 146).

Čovjek ima odgovornost

U naše vrijeme koje je obilježeno digitalnom kulturom i u kojem su veliki dijelovi čovječanstva neprestano u njega uronjeni ona ima duboke i dalekosežne posljedice na način kako shvaćamo sami sebe, svijet, društvo, vrijednosti, moral i etiku (usp. Papa Franjo, Christus vivit, 86). Nesumljivo je da takva kultura pridonosi stvaranju nejednakosti, uskrćaujući nužne i istinite informacije, stvarajući i zavodeći a zapravo osiromašujući tolike ljude kojima se uskraćuju nužne i potrebne informacije.  

Nesumljivo je da takva kultura pridonosi stvaranju nejednakosti

U crkvenom dokumentu Etika u obavijesnim sredstvima čitamo: “Društvena i obavijesna sredstva mogu se koristiti za blokiranje zajednice i iništavanje cjelokupnog dobra osoba, odvraćajući ih, potiskujući ih na rub i izlolirajući ih ili privlačeći u zajednice koje su negativne ili usmjerenje na lažne i razorne vrijednosti. Mogu raspavljivati neprijateljstvo i sukob, demonizrati druge i stvarati menatlitet ‘mi’ –’oni’, predstavljati nisko i ponižavajuće u blistavom svjetlu, ignorirati ili umanjivati ono što uzdiže i oplemenjuje (Papinsko vijeće za društvena obavijesna sredstva, Etika u obavijesnim sredstvima, 13). Upravo takav pristup i kultura stvaraju duboke neuravnoteženosti, pridonose nepravdama i patnjama koje svoj uzrok imaju u iskrivljenim i netočnim informacijama.

Naime, Kompendij socijalnog nauka Crkve ističe da tehnologija komunikacije i informacije, a koja su zapravo formacija trebaju biti u službi uravnoteženosti stvaranja boljega i pravednijeg svijeta ljudskih odnosa (usp. Kompendij socijalnog nauka Crkve, 561). Iz toga slijedi da svi koji smo uronjeni u svijet sredstava komunikacije imamo moralnu dužnost i obvezu, odgovornost u stvranju i prenošenju informacija ili njihova primanja.

Svi koji smo uronjeni u svijet sredstava komunikacije imamo moralnu dužnost i obvezu

Čovjek kao razumno, slobodno i moralno biće ima temeljnu dužnost etičke odgovornosti upravo u svijetu kulture informacija koje nas nasumice bombardira takvom količinom podataka koje nije moguće sve kritički procesuriati, a koji se često predstavljau kao jednako važni i bitni za naš život i naše društvene, socijalne, političke i sve druge odnose. Riječ je o kulturi koja je izgubila osjećaj za istinu i iskrivljava činjenice sukladno određenim interesima (usp. Papa Franjo, Christus vivit, 89). Rezultat toga jest površnost na području moralnog rasuđivanja.

Socijalni nauk Crkve na tom području može i treba biti snažan instrument koji nas uči kritički razmišljati i poticati na sazrijevanje u onim moralnim vrednotama koje nisu prolazne i tvore bitnu dimeniju osobe kao društvenog bića i bića komunikacije (usp. Papa Franjo, Evangelli gaudium, 56).

Socijalni govor Crkve o kulturi u kontekstu sredstava društvene komunikacije ističe nužnost i potrebu služenja čovjeku, razvijanje kulture solidarnosti, pravednosti, istinoljubivosti uvijek sa sviješću da osoba posjeduje neizmjeno dostojanstvo čiji je izvor u Bogu. Sredstva društvenih komunikacija ili kultura komunikacije danas više nego ikada zahtijeva budnost i razboritost, budući da takva kultura može naše ljudske odnose učiniti nečovječnima, otvara prostore ranjivosti, sljepila i nemogućnosti introspekcije (usp. Papa Franjo, Christus vivit, 90).

Kultura treba izgrađivati čovjeka

Zasigurno, kultura treba i mora izgrađivati čovjeka, usmjeravati ga prema neprolaznim vrijednostima, ne svodeći ga na pukog konzumetna informacija.

Potrebno je stoga razvijati kulturu prije svega na području osobne svijesti svih koji se nalaze u kulturi koja uvelike oblikuje naše vrijeme, izbore, mjerila, odabire. Potrebna je snažna moralna svijest koja neće podleći masovnoj svijesti, već s jasnom i odgovornom sviješću nadahnuti socijalnim naukom Crkve promicati cjelovitu istinu o čovjeku, njegovom smislu i svrsi razvijajući pritom prikladnu antropologiju i teologiju komunikacije (usp. Hrvatska biskupska konferencija, Crkva i medij, 28).

Potrebna je snažna moralna svijest koja neće podleći masovnoj svijesti

Poučne su i dragocjene riječi sv. Ivana Pavla II., koji ističe da Crkva u sredstvima komunikacije nalazi dragocjenu podršku u službi evangelicaije i promicanja religijskih vrijednosti, dijaloga, i suradnje. Ona pomoću sredstava društvene komunikacije može i treba širiti istinu o svojem poslanju, izgradnji društva u čijem se središtu nalazi osoba sa svojim dostojanstvom i pozivom na opće dobro. To prije svega u socijalnom govoru Crkve i pastoralnom pristupu zahtijeva preispitivanje kako bi se odgovorilo na povijesne promjene kojima smo zahvaćeni (usp. Ivan Pavao II., Brzi razvoj. Apostolsko pismo odgovornima za društvenu komunikaciju, 7-8). 

Svima kršćanima u složenom svijetu komunikacije potrebna je zauzetost i briga, odgovornost i razboritost oko istinske kulture dijaloga, komunikacije, solidarnosti, općega dobra. Pritom se uvijek truditi stvarati istinsku kultru u dubljem smislu, onu koja služi čovjeku, koja je njegovo istinsko dobro, a vodi ga prema savršenstvu i punini.     

Papa Lav XIV. podsjetio je medijske službenike na potrebu promicanja nenaoružanih i razoružavajućih informacija koje nam omogućuju da imamo pogled oslobođen predrasuda i pun poštovanja prema dostojanstvu svake osobe (usp. https://www.vaticannews.va/hr/papa/news/2026-01/papa-lav-xiv-poruka-katolicki-mediji-otac-hamel.html) .  

Ante Bekavac rođen je 12. studenog 1973. godine u Tomislavgradu, BiH, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Sinju i Ljubuškom 1995. godine. Filozofsko-teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine. Poslijediplomski sveučilišni studij licencijata i doktorata upisao je 2011. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2012. godine zaposlen je kao asistent pri Katedri moralne teologije. Magistrirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2016. godine s temom „Istraživanje suvremenog stanja moralnih izvora kao izazova moralnoj teologiji nadahnutoj koncilskom obnovom“ (Exploring the Contemporary State of Moral Sources as Challenge of Moral Theology Inspired by the Renewal Requierd by Vatican II). Doktorirao je  na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2018. godine s temom „Izvori moralne spoznaje u svjetlu nauka Drugoga vatikanskoga koncila“ (The Sources of Moral Knowledge in the Light of the Teaching of the Second Vatican Council). Od 2019. radi kao poslijedoktorand na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu kao suradnik, a od 2023. kao docent izvodi nastavu iz kolegija moralne teologije. Član je Društva bivših studenata (DBS) KBF-a i Europskog društva za katoličku teologiju – Hrvatska sekcija (ESCT – HS), član je uredništva časopisa Hercegovina franciscana, član je etičkog povjerenstva KB Dubrava.