U emisiji u utorak 25. veljače gostovale su Alberta Vrdoljak iz Udruge „Betlehem“–Zagreb, Kristina Bekić iz Udruge „U ime obitelji“ i Dijana Brozović iz Udruge „Hrvatska za život“.

Inspekcijski nadzor Ministarstva socijalne politike u tijeku je nad Prozorom života, napomenula je Vrdoljak, no proces je posvećen ne pitanju hoće li Prozor ostati otvoren ili zatvoren, nego traženju dijaloga i konkretnih rješenja, napomenula je. „Za nas je zaštita ljudskoga života temeljna, najvažnija i veća od prava na identitet i zato smatramo da je Prozor života neophodan“, kazala je Vrdoljak. Podsjetila je da Prozori života najnormalnije funkcioniraju i u zemlji poput Poljske, koja je većinski katolička, ali i u zemljama poput Belgije, Švicarske, Kanade, Njemačke. Napomenula je i da su u tim zemljama doneseni i zakoni da bi se prozorima života smanjio broj čedomorstava.

Za nas je zaštita ljudskoga života temeljna, najvažnija i veća od prava na identitet i zato smatramo da je Prozor života neophodan

„Važno je reći da u tim državama postoji samo jedna organizacija, ne može majka bilo gdje ostaviti dijete. Jedna organizacija jedina brine i ti prozori su jedini legalni, ne može se dijete ostaviti bilo gdje. Kod nas su bili napadi da radimo izvan institucija. Da pročitaju naš protokol postupanja, vidjeli bi da mi kao udruga surađujemo s institucijama svakodnevno. Naime, mi imao i kuće za smještaj majki i žrtava obiteljskog nasilja i surađujemo s policijom, sa zdravstvom, s hitnom medicinskom skrbi, s bolnicama, sa zavodima za socijalnu skrb diljem Hrvatske i naš je prijedlog da napravimo zajednički protokol s tim institucijama. Mi nemamo namjeru zadržavati dijete koje ostane u prozoru“, kazala je Vrdoljak.

„Mi nipošto ne ohrabrujemo majke da ostavljaju svoju djecu. Naša udruga upravo se bavi suprotnom stvarnošću. Mi ohrabrujemo majke da žive sa svojom djecom, pomažemo im na sve moguće načine – psihološki, duhovno, materijalno, osnažujemo ih kroz radionice i za život nakon što napuste naše udruge. Čuvamo djecu, pomažemo u režijskim troškovima i plaćanju stanarina.

Dakle, napadi koji govore o tome da mi ohrabrujemo majke da napuštaju djecu nipošto ne drže vodu“, kazala je Vrdoljak o djelovanju Udruge „Betlehem“. Potaknula je i da se o temama vezanim za zaštitu života od začeća do prirodne smrti još više govori na misama, u katehezama, nagovorima…

Napadi koji govore o tome da mi ohrabrujemo majke da napuštaju djecu nipošto ne drže vodu

Kristina Bekić iz Udruge „U ime obitelji“ podsjetila je na nedavni dopis koji je Ministarstvu zdravstva vezano za uspostavu instituta anonimnog poroda i tzv. gnijezda za (neželjene) bebe u okviru bolnica i rodilišta. Udruga je prvi takav dopis poslala zapravo prošle godine, potaknuta slučajem ostavljenog djeteta u kanti za smeće u Zaprešiću. Podsjetila je da takva gnijezda i u inozemstvu funkcioniraju i da podatci govore da je preko njih spašeno više od šesto djece.

Bekić je govorila i o Hodu za život, i njegovom doprinosu u promjeni javne percepcije pitanja vezanih uz život, od začeća do prirodne smrti. Primijetila je da se o temama poput pobačaja ipak više ne može govoriti na krajnje oštar i vulgaran način u javnosti, što pokazuje i doprinos Hodova po hrvatskim gradovima u promjeni javne svijesti o zaštiti života.

„Ove godine deseti je Hod za život u Zagrebu i sveukupno će se ove godine hodati u 17 hrvatskih gradova. Imamo i dva nova grada – Šibenik i Karlovac. Mislim da možemo s punim pravom reći (…) da naša ljubljena domovina Hrvatska hoda za život“, poručila je, podsjetivši i da je iza Udruge „U ime obitelji“ niz uspješnih projekata u području civilnoga djelovanja, među kojima je dosad najsnažniji odjek imala referendumska inicijativa o braku kao zajednici muškarca i žene.

Cilj je kampanje pokazati da djece s nekim nedostatkom nisu ‘djeca s greškom’

Dijana Brozović iz Hrvatske za život podsjetila je da Prozor života inicijativa koja je potrebna i koja treba zaživjeti u Hrvatskoj. Poručila je i da su u fokusu nadolazeće korizmene kampanje inicijative „40 dana za život“ djeca kojima je u majčinoj utrobi dijagnosticirana nekakva bolest ili nedostatak. Poručila je da su ta djeca, jedna od najranjivijih skupina među nerođenima, jer liječnici izravno i neizravno sugeriraju da bi se takvu djecu trebalo pobaciti.

„Cilj je kampanje pokazati da djece s nekim nedostatkom nisu ‚djeca s greškom‘“, rekla je, podsjetivši da inicijativa „40 dana za život“ u svojih desetak godina djelovanja ima više od 160 spašenih života nerođenih. Podijelila je i nekoliko svjedočanstava majki koje su se nakon susreta s moliteljima promijenile mišljenje te odustale od pobačaja.