Znanstvenik koji ruši mitove

U protekla dva desetljeća forenzički patolog i arheolog Philippe Charlier izgradio je međunarodnu reputaciju primjenom alata moderne forenzičke medicine na relikvije nekih od najpoznatijih osoba u kršćanskoj i europskoj povijesti – od Ljudevita IX. i Marije Magdalene do Male Terezije, Franje Asiškog, Ivane Orleanske, Rikarda Lavljeg Srca. Istraživao je i druge posmrtne ostatke, primjerice Renéa Descartesa i Adolfa Hitlera, donosi National Catholic Register.

Philippe Charlier / Foto: Snimka zaslona/YouTube

Jedna od posebnosti Charlierovog zanimanja jest to što pruža konkretno razumijevanje načina na koji su neki od najštovanijih likova u kršćanskoj povijesti živjeli i umrli. Pritom je često doveo u pitanje dugogodišnje mitove vezane uz njihova stradanja.

Pokazao je tako da sveti kralj Ljudevit nije umro od kuge tijekom križarskih ratova, kako se to ponavljalo stoljećima, nego od teške infekcije povezane s uznapredovalim skorbutom. Slično tomu, nedavnim proučavanjem kose sv. Terezije iz Lisieuxa doznao je da nije umrla isključivo od tuberkuloze. Naime, živa – koja se tada koristila pri liječenju – također je odigrala značajnu ulogu.

Indijski kršćani odaju počast relikviji sv. Franje Ksaverskog / Foto: PUNIT PARANJPE/AFP/Getty Images

Svim osobama „pristupa s istom disciplinom kao i modernom forenzičkom slučaju“, objašnjava, bilo da se radi o srednjovjekovnom kralju ili redovnici.

Uspio je rekonstruirati lice Marije Magdalene iz ostataka sačuvanih u Provansi, radeći na temelju lubanje, fragmenata kože i pramena kose. Ujedno je dokazao da elementi tvore koherentan skup jedne pedesetogodišnjakinje iz Sredozemlja. Rekonstrukcija sama po sebi ne dokazuje autentičnost, ali ju značajno podupire.

> Akademik Šlaus proveo rekogniciju relikvijara iz katedrale sv. Stošije u Zadru

Ponekad rezultati istraživanja mogu biti uznemirujući, osobito kada se ispostavi da su dugo prihvaćeni predmeti štovanja utemeljeni na povijesnim obmanama. Tako se pokazalo da su „relikvije“ Ivane Orleanske izložene u muzeju u Chinonu zapravo fragmenti egipatskih mumija.

Crkva kao glavni naručitelj obdukcija

Među glavnim podnositeljima zahtjeva za ovakva istraživanja, istaknuto mjesto zauzima Katolička Crkva. Kao što je Charlier primijetio, crkvene vlasti sve više traže znanstvene analize kako bi detaljno provjerile autentičnost predmeta koje izlažu na čašćenje.

Relikvijar krvi sv. Januarija / Foto: Vatican News

„Lažnih relikvija, zapravo, nema mnogo… barem što se tiče ljudskih ostataka“, pojašnjava.

Najveći problem u vjerodostojnosti relikvija odigrala su učestala premještanja ostataka tijekom stoljeća. Tako je lakše moglo doći do fragmentacije i pogrešnog popisivanja.

Rastući interes za relikvijama?

Patolog ističe da je u svijetu porastao interes za relikvijama u posljednjih 15-ak godina. Pretpostavlja da je ovaj – kako ga naziva – antropološki fenomen, odgovor na postupni gubitak „svetog“ u dekristijaniziranim društvima.

Uloga znanosti, u ovom kontekstu, nije zamijeniti vjeru, već jeu utvrditi.

„Ljudi se, bez nečeg opipljivog, zaista bore s vjerom“, kaže. Čak i tradicije poput protestantizma, koje su se nastojale distancirati od bilo kakvog materijalnog posrednika, dodaje, u praksi tragaju za opipljivim: „Još uvijek im je potrebna, na primjer, Lutherova posmrtna maska ​​da bi vjera bila konkretna.“

Relikvije su stoga odgovor na trajnu potrebu da se vjera vidi, približi i dotakne.

Istraživao ostatke „Siromaška iz Asiza“

Ove godine, povodom 800. obljetnice preminuća sv. Franje Asiškog, prvi put u povijesti njegove su relikvije izložene na čašćenje hodočasnicima iz cijeloga svijeta. U mjesec dana privukle su oko 370 tisuća hodočasnika u Asizu.

U Asizu izloženi posmrtni ostaci sv. Franje / Foto: Frati Minori Assisi

„Popularne“ relikvije analizirao je i Francuz. Sjeća se kako je klečao pred kosturom sveca „koji mu duboko govori“.  Istraživanje posmrtnih ostataka sv. Franje nazvao je svojevrsnim hodočašćem.

Katolik i znanstvenik

„Imam dvije hemisfere: jednu koja pripada vjerniku, rimokatoliku; i dtugu koja pripada znanstveniku, onu koja nikada ne bi propustila ni najmanju leziju na maloj metakarpalnoj kosti ili najmanju šupljinu na izoliranom očnjaku“, objasnio je.

Dodao je da svoju profesiju voli produbljivati temama koje se nalaze na granici između pobožnosti i forenzike. Jedna od njih je takozvani „miris svetosti“, odnosno osmogeneza.

Trenutno istražuje „miris svetosti“, koji je se pojavljuje među posmrtnim ostacima svetaca poput Terezije Ávilske, u suradnji s parfumerima, enolozima (stručnjacima za proizvodnju vina), čak i proizvođačima čokolade.