U svom potresnom i osobnom svjedočanstvu, na mjesečnoj duhovnoj obnovi u Ludbregu, medicinska sestra Gordana Šantek-Zlatar govorila je izravno iz iskustva svakodnevnog rada s teško bolesnim i umirućim pacijentima.

Istaknula je kako je upravo susret s Bogom u tim trenucima često presudan za čovjekov mir.

Skrb o bolesniku / Foto: Canva

Objasnila je zašto duhovna skrb pripada i medicinskoj profesiji, ne samo kao dio stručnog, „holističkog“ pristupa, nego i kao duboki unutarnji poziv. Priznala je i vlastiti put od straha prema povjerenju:

Dugo sam Boga gledala kao strogog suca, a onda sam otkrila da je On milosrdni Otac koji traži i najmanju pukotinu da uđe u srce čovjeka.

Ta promjena pogleda postala je temelj njezina poslanja među bolesnicima, da im omogući susret s Bogom prije smrti, kako nitko ne bi ostao sam:

„Vjerujem da kroz ovu službu i sama rastem u milosrđu i sućuti i učim gledati bolesnika ne samo kao slučaj, nego kao osobu sa svojim putem, strahom i nadom.

Moj rad tako postaje moj svakodnevni oltar. A svaki susret s umirućim bolesnikom, prilika mi je da posvjedočim da je Krist jači od smrti.“

Posebno snažno Šantek-Zlatar je opisala konkretne promjene koje vidi kod pacijenata nakon primanja sakramenata.

medicinska sestra Gordana Šantek-Zlatar / Foto: Varaždinska biskupija

Iako, kako kaže, strah ne nestaje uvijek u potpunosti, dolazi do duboke unutarnje promjene te je istaknula koliko je važan osjećaj dostojanstva koji bolesnik tada ponovno zadobiva:

„Više nije samo broj kreveta… nego osoba. Osjeti da ga Bog nije zaboravio.“

Takvi susreti često vode i do pomirenja s bližnjima.

Posvjedočila je nadalje i o grubim reakcijama i odbijanjima: „Neki kažu da ne žele imati posla s Bogom… Tada osjetim žalost, ali poštujem slobodu i molim:

Bože, pomozi njihovoj nevjeri.“

U svom radu Šantek-Zlatar se vidi kao „most između bolesnika i Boga“, a duhovnu skrb opisala je kao sastavni dio brige za čovjeka.

Liječenje / Foto: Canva

Uputila je snažan apel svima prisutnima da ne zanemaruju bolesne u vlastitim obiteljima:

Nemojte čekati zadnji trenutak… imajte hrabrosti pozvati svećenika. Neka ljudi ne ostanu sami sa svojim strahom.

Bolesničko pomazanje

Nakon svjedočanstva vlč. Petar Mlakar je pojasnio značenje i pravodobnost sakramenta bolesničkog pomazanja, naglašavajući da je riječ o sakramentu namijenjenom onima koji se nalaze u ozbiljnoj, životno ugrožavajućoj bolesti ili pred zahtjevnim medicinskim zahvatima.

Upozorio je kako se ne smije čekati posljednji trenutak, nego svećenika treba pozvati već na početku teške bolesti:

Krist tada dolazi kao snaga i pomoć u slabosti.

Presveti Oltarski Sakrament / Foto: Varaždinska biskupija

Sakrament je opisao kao „najsnažniju molitvu Crkve za zdravlje“, naglasivši da se u praksi događaju i neočekivana ozdravljenja ili produljenja života, što vjernici prepoznaju kao djelovanje Božje milosti.

⇒ Bolesničko pomazanje: Kada, kako i kome se udjeljuje ovaj sakrament?

Poseban naglasak stavio je na osobnu odgovornost vjernika: najzreliji je čin kada čovjek sam, svjestan svoje situacije, zatraži svećenika i sakramente.

Time olakšava i sebi i svojim bližnjima, koji često iz straha ili nelagode odgađaju taj korak. Ako bolesnik sam ne može ili ne želi učiniti taj korak, vlč. Mlakar potiče bližnje da ga s pažnjom i obzirnošću ohrabre, bez prisile, ali s jasnoćom o važnosti tog susreta s Bogom.