U našoj redovnoj svakodnevici mnoga su pitanja i izazovi na koje svatko od nas u svom životu mora odgovoriti.

Ponekad odgovore na takva pitanja dajemo riječima, ali također svojim životom i odabirima. Veoma često su to pitanja koja se odnose na ona ljudska iskustva koja nitko od ljudi ne može izbjeći.

Kako se nositi s patnjom? Kako podnositi bol? Kako reagirati u situacijama kada smo krivo optuženi, poniženi i možda zaboravljeni. Kako, na koncu, postupati kada osjećam da me i sam Bog ostavio?

Kao vjernici – i u takvim mučnim životnim situacijama – znamo da nismo sami i da pred nama stoji Netko tko je taj put prošao. Ta osoba je Isus Krist, naš spasitelj i otkupitelj. Upravo u ovim danima Velikoga tjedna liturgija nam omogućava da možemo pratiti Krista, njegove posljednje zemaljske dane, u kojima promatramo Isusa kako se On suočavao s tim teškim životnim izazovima. Gdje On nalazi snagu? Kome se Isus obraća kada ga oni koji su ga pratili, ostavljaju?

U Isusu krivo optuženom, prepuštenom muci i smrti, ali i Kristu proslavljenom, svi nalazimo primjer i nadahnuće za naš zemaljski hod, za rast u vjeri, za vjeru u život.

Želim svakome od nas da promatrajući i još više uranjajući u Isusov život, u misterij Njegove muke smrti i uskrsnuća, i mi postajemo zajedničari u Njegovoj patnji kako bi Ga mogli nasljedovati u slavi uskrsnuća.

Bili nam blagoslovljeni dani Velikoga tjedna. A Kristovo uskrsnuće, koje novim svjetlom obasjava sve naše životne situacije, neka bude razlogom nade i radosti.

Sestre grade osnovnu školu sv. Klare

S. Kata Karadža u misije je otišla u veljači 2022. godine i djeluje u Ugandi, u zajednici gdje sestre franjevke djeluju od 2018. godine. Kako u Africi još uvijek brojnoj djeci nisu omogućeni najosnovniji životni uvjeti, uključujući odgoj i obrazovanje, sestre su pokrenule projekt izgradnje Osnovne škole „Sveta Klara“.

Školovanje u Ugandi nije obavezno, a brojni roditelji nisu u mogućnosti platiti školarinu za svoje dijete te mnoga djeca nisu u mogućnosti pohađati školu. Također je mnogo djece bez jednog ili oba roditelja, a o njima najčešće brinu bake koje nemaju dovoljno sredstava ni za hranu pa se o školovanju ne može ni razmišljati.

Postoje i škole za djecu koje ne ispunjavaju osnovne životne uvjete te boravak u takvim ustanovama nije siguran ni prikladan za djecu. Stoga će ova škola biti veliko bogatstvo jer će djeci omogućiti obrazovanje, ali i mogućnost toplog obroka te kvalitetnijeg provođenja slobodnog vremena.

Osim molitvom, djelovanje hrvatskih misionara može se poduprijeti putem Nacionalnoga misijskog ureda u Zagrebu, donacijom na IBAN HR6323600001101542876; Svrha: MOJ DAR ZA MISIJE; SWIFT: ZABAHR2X.

Više o aktivnostima Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj može se saznati na Facebooku i Instagramu. Dodatne informacije mogu se dobiti pozivom na broj +385 1 56 35 055 ili upitom na adresu e-pošte missio.croatia@misije.hr.