Geslo ovogodišnjeg Hoda je: „Izaberi život! I majku i dijete.” Potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci, okupljeni oko znanstvene istine da čovjekov život započinje začećem, ove godine slavimo život u čak 17 hrvatskih gradova, a danas se za život po prvi puta hodalo u gradu djece i mladih, Šibeniku, koji je ove godine želio pokazati da poštuje život i dostojanstvo svakog čovjeka.

Po prvi puta, 20. rujna 2025.g., Hod za život održat će se i u Karlovcu.

Ovim Hodom za život podsjećamo i sebe i druge koliko je važno zaštititi svaki ljudski život, osobito život začetog djeteta koji je vrijedan življenja i ljubavi! Ovo je potvrda naše snage, identiteta i vrijednosti koje njegujemo. Zajedno gradimo društvo koje stavlja život, obitelj i dostojanstvo svakog čovjeka na prvo mjesto. Stajemo u obranu najranjivijih i najnježnijih, a to su nerođena djeca. Neka nam Hrvatska bude puna radosti, dječjeg osmijeha, majki koje se ne boje života i očeva koji hrabro stoje uz svoju obitelj.

Zajedno gradimo društvo koje stavlja život, obitelj i dostojanstvo svakog čovjeka na prvo mjesto

Danas, kada živimo u demokraciji, imamo obvezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka! Usmrćivanje nerođenog djeteta je najgori oblik nasilja koji možemo vidjeti jer se događa na zakonit način. Zato se zalažemo za promjene koje će kulturu života staviti u prvi plan i osigurati zaštitu i podršku ženama i djeci.

Maja Šubić, koordinatorica Hoda za život u Šibeniku istaknula je: „Okupili smo se danas ovdje jer volimo i majku i njezino nerođeno dijete, jer znamo da pobačaj nikad nije rješenje. Pobačaj uvijek usmrćuje dijete i ranjava njegovu majku.

Pobačaj uvijek usmrćuje dijete i ranjava njegovu majku

Ovih dana mogli smo čitati kako se u ime svih žena netko zalaže za ostvarivanje prava na besplatno usmrćivanje, prekid života svoga djeteta – svoga sina ili kćeri. Ja sam žena i ne dam nikome pravo da se u moje ime bori za pravo na usmrćivanje nerođenog djeteta! Ustvari, sigurna sam da je velika većina žena u našoj zemlji za život, da je na strani znanstvene, jedine razumne i ljudske činjenice da život počinje od začeća.

Ne postoji pravo na prekid života

Ne postoji pravo na prekid života! Ove godine hodamo za svaku majku, za svako dijete, za svako srce koje još kuca pod majčinim srcem – da nikad ne utihne. Hodajmo da Hrvatska ostane zemlja života!”, naglasila je Šubić.

Izabrali su život usprkos teškim dijagnozama

Ove godine imali smo priliku čuti snažna svjedočanstva o ljubavi i podršci koja omogućuje prevladavanje brojnih životnih izazova, čak i onih koji se čine teški i zahtjevni. Ta osobna iskustva šalju snažnu poruku o prihvaćanju, borbi za život i vjeru u vrijednost svakog čovjeka.

Amanda Filipović Šunjerga, majka 5-ero djece, po struci socijalna radnica, odlučila je podijeliti osobno iskustvo borbe sebe i supruga za život njihove kćeri:

Moj najvažniji poziv je majčinstvo. Sa suprugom i naše petero djece živim u Šibeniku, gdje smo izgradili obitelj punu ljubavi i zahvalnosti.

Naše drugo dijete, Brigita, rođeno je s teškom dijagnozom, bez desnog bubrega. Umjesto potpore i nade, tada, tijekom trudnoće i postavljene dijagnoze, ponuđen nam je prekid života našeg nerođenog djeteta, Brigite, u Sloveniji. Naravno, to nije dolazilo u obzir.

Odlučili smo je prihvatiti bez obzira na sve

Odlučili smo ju prihvatiti i voljeti bez obzira na sve prognoze. Brigita je prošla operaciju odmah nakon poroda, a mi smo satima čekali hoće li se probuditi.

Pokazalo se da su upozorenja da bi Brigita uz nedostatak jednog bubrega mogla imati i druge bolesti i malformacije – netočna. Čak se pokazalo i da je dijagnoza da je rođena s jednim bubregom – pobijena. Ali, i da nije bilo tako – mi smo našu Brigitu prihvatili bezuvjetno – bez obzira na bolesti koje ima ili bi ih mogla razviti.

Brigita je danas zdrava i vesela djevojčica

Nitko od nas ne bira hoće li biti zdrav ili bolestan i hoće li se tijekom života razboljeti, ali svi smo apsolutno jednako vrijedni i imamo isto pravo na život. Danas je Brigita zdrava i vesela djevojčica. Ovo je naše svjedočanstvo da svaki život ima vrijednost. Nitko nema pravo odlučiti da je nečiji život manje vrijedan. Svako dijete je dar – prilika da ga volimo, štitimo i postanemo bolji ljudi.

Iskustvo pobačaja

Helien Čoko hrabro je pred svojim sugrađanima podijelila svoje prebolno iskustvo pobačaja:

Radosna sam jer danas mojim gradom hodamo kako bismo ukazali na vrijednost života i da se ohrabrimo čuvati ga i štititi od trenutka začeća jer pobačaj je zlo koje stoji u podlozi svih strahota čovječanstva i njegova je najveća prijevara kada se uvjerava ženu da je to njezino pravo.

Tzv. „pro-choice“ pokreti bave se samo jednom stranom priče zavaravajući žene govorima o njezinom pravu na slobodu izbora, ali nitko im ne govori gdje je granica te slobode, a istovremeno im skrivaju i istinu o posljedicama izbora. Pobačaj, za koji sam tada mislila da je jedini izlaz, obilježio je moj život na “prije” i “poslije”. Moja priča je priča o boli, izgubljenom povjerenju i tišini nakon pobačaja.

Moja duša, tijelo i majčinstvo bili su ranjeni, a brak se raspao

Ostavljena sama, u strahu i bez podrške, izabrala sam put koji je zauvijek promijenio moj život. Umjesto oslobođenja, došla je praznina, krivnja i kronična tuga. Moja duša, tijelo i majčinstvo bili su ranjeni, a brak se raspao.

Kasnije ostvareno majčinstvo rođenjem moje kćeri svakako je donijelo radost i ispunjenje, ali me je iznenadio i osjećaj nedostojnosti i posramljenosti i trebalo mi je vrijeme da te osjećaje povežem sa učinjenim pobačajem. U mislima mi je bilo lice mog nerođenog djeteta, razmišljala sam o tome kako bi cijeli život bio drugačiji da sam rodila svoje dijete, pratili su me teški nemiri i trauma vraćanja na događaj, užas zbog spoznaje o boli koju je dijete osjećalo, raspadala sam se kad bih čula pjesmu grupe Indexi „Bacila je sve niz rijeku“, pjesmu koja me vraćala u bol i saznanje da sam sama sebi nanijela ranu koja nikada ne prestaje.

Pobačaj je usmrćivanje vlastitog djeteta i drama savjesti

Pobačaj nije nikakvo “rješenje problema” – to je usmrćivanje vlastitog djeteta i drama savjesti, s posljedicama koje žena nosi cijeli život. O tome se šuti, a šutnja je još jedna rana. Zato danas govorim jer svaka žena zaslužuje znati istinu i imati podršku da izabere život.

Želim svjedočiti jer se o tome rijetko govori. Iza riječi “pravo” i “izbor” krije se neopisiva tuga. Govorim zato što nijedna žena ne bi trebala ostati sama u trenutku odluke, niti u mukama koje slijede.

„Hod za život ne dijeli, već okuplja. Nije protiv nikoga, već za svakoga – za dijete i majku, za oca i obitelj, za život dostojan čovjeka. Suprotstavljamo se kulturi smrti, koja tvrdi da nerođeno dijete nije čovjek, koja ženama nudi tišinu i prazninu, umjesto potpore i zajedništva!”, istaknuto je na današnjem Hodu za život u Šibeniku.