U intervjuu za novine “La Dépêche”, Véronique Tellier, stogodišnjakinja, otkrila je što joj je u životu pomoglo da preživi dobra i loša vremena. Recept je, kaže, molitva i vidljivo sveta životna radost.

"Slava Isusu na posebnom vjenčanju. Ovo svjedočanstvo spaja Božju providnost koja odgovara na iskrenu vjeru i vapaj srca osobe koja ima križ sljepoće od rođenja i koja djeluje na nevjerojatne načine koristeći društvene mreže, ljude dobre volje, zajedništvo pa i jednoga psa", istaknuo je fr. Ilčić.

Nakon što je savladala prirodnu prepreku s društvom je nastavila uspon na Petrovu goru. Priznala je i da se začudila kakav je teren i koliki put prevalila s prijateljicama.

"Bio sam na pozornici primajući nagradu pred kolegama u Hollywoodu, a u gomili je bilo ljudi s kojima sam se znao moliti prije večere. Kad sam zahvalio Bogu, vidio sam da su neki od njih krenuli pljeskati, ali su spustili ruke bojeći se kako će se to odraziti na njihovu karijeru."

Nakon teške bolesti, u 69. godini života, 4. svibnja 2023. godine preminuo je hrvatski glazbenik Jasmin Stavros. Tijekom života Stavros se obratio i počeo javno živjeti svoju katoličku vjeru. Bio je gost HKR-ove emisije "Zašto vjerujem?" 2009. godine kada je slušateljima poručio: "Svi koji još niste počeli vjerovati, koji niste na koljenima pred Bogom znajte da nije kasno."

Tri milosrdne sestre Svetoga Križa iz Đakova – s. Gabriela Tea, s. Gita i s. Aneta - pohodile su župu u Ivankovu uoči nedjelje Dobrog Pastira.

Te noći kada sam je kanio zaprositi u središtu Sydneya, luci Darling, imao sam bocu vina pored sebe. Upravo smo bili završili krunicu u lokalnoj crkvi i kasnio sam. Prošao sam kroz zeleno i onda me taj taxi u punoj brzini udario i auto se prevrtalo i prevrtalo, a ja sam pomislio: To je to, imam 28 godina, poginuo sam. A čvrsto sam se držao za upravljač. Rekao sam: Bože, premlad sam da umrem, molim te, pomozi mi! I dok sam se provlačio kroz vjetrobransko staklo, prvo sam ugledao rub nogostupa i uz njega moju krunicu iz Međugorja, pa sam je poljubio i rekao: Hvala Ti, hvala Ti, Bože,  što sam živ. Hvala Ti, majko Marijo!

Za mene osobno najveće bogatstvo Međugorja je da sam sreo živoga Boga. Živoga Boga koji diže mrtve, ne samo prije 2000 godina. Od pakla droge do živoga Boga. Kada kažem „sreo živoga Boga”, ne samo s onim što je uradio u mom životu, nego provodeći ovih 13 godina s hodočasnicima vidio sam stvarno čuda.

Mislio sam nakon mjesec dana da sam dobro i da nema smisla biti više tu. Ovi me samo tjeraju učiti, a ja nisam došao učiti, nego se maknuti od gluposti. I htio sam izići. Igrom slučaja, uz pomoć drugih i providnosti Božjoj, odlučio sam ostati i prvi put vidjeti svoje roditelje. Tada mi je prvi put proradila i savjest. Bio sam svjestan da sam kod kuće napravio veliku glupost i iza sebe ostavio previše dugova i roditelje uništio psihički, a ne samo njih, nego cijelu okolinu oko sebe.