"Isus u prispodobama Kraljevstvo Božje, najveću sreću, uspoređuje s malim stvarima koje je teško pronaći – gorušičino zrno, biser, novčić. Stoga, sreća i jest poput mozaika koji se slaže od kamenčića, malih dijelova, a svaki od njih našim danima, mjesecima i godinama daju smisao. Gospodin nas je obdario s mnogom braćom i sestrama. Radost je sačuvati svakog od njih, da ih ne izgubimo, ne za sebe, nego za Gospodina i Njegovo Kraljevstvo. Za to živimo, za to svaki korak naš ima smisao", piše fra Siniša Pucić u svojem promišljanju.

"Sve to možemo jer nas Bog toliko voli da nam dopušta da mi Njega ne volimo. On nas toliko voli da se jednom utjelovio i prošao muku križa, a danas je prisutan u otajstvu euharistije. Čovjeku glini to je ludost, ali čovjeku vosku to je ljubav koja ga topi. Biraš sam čovječe hoćeš li pasti na koljena i priznati svoje grijehe i dopustiti Bogu da te izliječi ili ćeš ostati daleko od istinske ljubavi poput faraona. Život je lijep, ali može biti i ljepši, na tebi je čovječe što ćeš odabrati", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Nova skladba "Osloni se na Krista", uspješnica je Zvonimira Kalića s Uskrs festa 2012. godine. Autori pjesme su Viktor Kesler, koji potpisuje glazbu, i Josipa Dević, autorica stihova, a pjesmu je u tamburaško ruho aranžerski odjenuo Krunoslav Dražić.

"Nitko iz našeg srca ne može izvući nešto loše ako mu mi to ne damo. Drugima darujemo ono što je u nama. Ako je u mom srcu ljubav, ne mogu drugome dati mržnju. Ako je istina, ne mogu dati laž, ako je poštenje, ne mogu dati krađu itd. Poslušajmo i živimo Isusov poziv danas. Nije dosta samo slušati, nego djelima pokažimo i dokažimo svoju ljubav prema Bogu. Ljubav i milosrđe zajedno daju život vječni. Na tim principima gradimo svoj život", piše fra Julijan Madžar u svojem promišljanju.

U srijedu 20. listopada u 20:30 sati na Facebook stranici i YouTube kanalu Hrvatskog nadzemlja bit će prikazana prva ovosezonska tribina s Hrvatskim nadzemljem na temu "Talenti".

Tijekom mise sv. Ivan Pavao II. je zajedno sa svima nazočnima posvetio sve ljude i narode na svijetu Bezgrešnomu Srcu Marijinu. "Danas povjeravam Bezgrešnomu Srcu, u duhovnom zajedništvu sa svim biskupima svijeta, sve ljude i sve narode, ponavljajući čin posvete koji sam izrekao u Fátimi 13. svibnja 1982.", rekao je papa Ivan Pavao II.

"Često se djelovanje Boga u mudrosnoj literaturi ocrtava znamenjem plesa. Tako je i Isusov poslanik pozvan zaplesati u radosti. Naravno nije riječ o običnom plesu, nego o životu u radosti. Plešemo li od radosti što smo Isusovi? Svatko tko je vidio Isusa osjeća Očevu ljubav. Mnogi su krenuli za njim jer su spoznali ono što nisu nikada do sada. Kršćanin postaje drukčiji i pleše. Govore li ljudi kada vas susreću: On/ona je onako drugačiji? Kršćaninu se na licu i po djelima vidi da je drukčiji i da sve radi s ljubavlju kao da pleše. Tako se najpotpunije ističe poslanje i očituje svećeništvo, ministerijalno i sveopće", poručuje p. Arek Krasicki.

Bog je uvijek drugi, otajstveni Bog, onaj koji izmiče našoj spoznaji. Bilo bi sasvim krivo kad bi si umislili da neograničeno otajstvo Boga možemo zatvoriti u svoje ograničeno razumijevanje. Da bi izbjegli tu zamku (i posljedično sukobljavanje s drugima koji bi isto činili) trebamo trajno pročišćavati svoju svijest objavljenom istinom po kojoj se skriveni Bog u Isusu Kristu objavio i očitovao tajnu svoga bića. To je temelj na kojem gradimo i uvijek iznova, čitajući i slušajući Božju riječ, ‘restauriramo’ svoju sliku o Bogu usklađujući je s evanđeoskom, piše fra Ivica Jurić na stranici 'Bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja'.

Sve vrijeme dok sam mislio da me otac mrzi, on je zapravo molio i plakao za mnom. I u tom činu, koji se često izvodio u samoći i nečujno, bilo je suosjećanja. Dok sam plesao u nekoj homoseksualnoj diskoteci, moj je otac molio. Dok sam imao spolne odnose s bezimenim muškarcima, moj je otac molio. Dok sam odbacivao svoj život, moj je otac molio. Svaki je dan molio krunicu, a ja to nisam znao. U tim dugim danima pustoši, kao na svojoj samrti, pomislio bih da su takva besmislena mrmljanja nevjerojatno glupa. Sigurno mu se činilo da svi njegovi napori u moje ime nisu uspjeli. Nisam se vraćao kući. No on je ustrajao, a za to su bile potrebne snaga i odlučnost. Iste one osobine koje su mi se činile uvredljivima dok sam bio dječak pretvorene su u sredstvo moga spasenja po Kristu Isusu.

"Gdje je naše bogatstvo? Materijalno? Ako je, dijelimo ga. Duhovno? Još više, to bogatstvo nam je Bog dao i baš njega traži da ga dijelimo drugima. Do kraja, do kosti, bez pridržaja! Svima, ponajviše onima koji nas ne vole, proganjaju. Kako? Netko je bogat slušanjem, empatijom, netko će dati ruku nekome u poslu, drugi nekome da se pridigne, treći će smiješkom podizati mnoge....što smo dobili nije naše, materijalno smo oteli siromasima a duhovno...svi smo siromasi duhom i dužni smo jedni druge darivati. Neumorno, ludo, poput Isusa, do kraja, bez obzira na cijenu. To je naše poslanje, jer mi smo kršćani, aleluja je naša pjesma", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.