Nakane bdijenja su za milost pokajanja i obraćenja građana Koprivnice, za svećenička i redovnička zvanja u Koprivnici, za blagoslov obitelji i plodnost, za prestanak pobačaja u Koprivnici i Hrvatskoj, za zakonodavce i Zakone koji će štititi život od začeća do prirodne smrti, za blagoslov svih djelatnika u Zdravstvu i za osobne nakane molitelja.

Jakoba je ostala zapažena zbog svoje plemenitosti i svetosti. Ona i sv. Franjo Asiški bili su istinski prijatelji preko deset godina. Oboje, i Franjo i Jakoba, imali su veliku i snažnu ljubav prema Kristu i to je bio temelj njihova vjernog i srdačnog prijateljstva. Franju je nju nazivao "brat Jakoba" jer je o njoj razmišljao kao o jednom od svoje braće.

"Zanimljivo je kako su se ti sveci ponašali kada je bilo teško i kada su trebali izabrati. Taj izbor nije bio izbor trenutka, već izbor života. On nije bio star čovjek, imao je svega 39 godina i bio je spreman za vjeru trpjeti i život dati. Bila mu je čast za Gospodina podnijeti mučeništvo", rekao je sisački biskup Vlado Košić, predvodeći misu na spomendan sv. Marka Križevčanina.

Kleknuvši pred velikim Raspelom, fra Luka se predao žarkoj molitvi te mu je u jednom trenutku Raspeti Isus sa križa progovorio, pokazujući mu Blaženu Djevicu Mariju u jednom osobitom prikazu: Bezgrešna je raširenih ruku, oko vrata nosila medalju, na plavoj vrpci, pozivajući vjernike kao svoju ljubljenu dječicu, da dođu k Njoj, da zajedno s Njom spašavaju nerođene. Prve su medalje napravljene u Fatimi, gdje se Majka Marija ukazala pastirčićima.

Pobožno vjerničko srce čuva spomen na Joakima i Anu koji s uzbuđenom radošću dočekuju svoje dijete. Kada se ispuniše dani, rođena je kći Izraelova, začeta bez iskonskoga tereta na duši. Kao Zora najavila je sjajan Dan, kao zvijezda Danica za kojom će bljesnuti Sunce – početak svijeta boljega.

Čovjek koji radi na sebi, rijetko se žali. Onaj koji samo govori o svojim ranama, a ne mrda s mjesta – vazda kuka i ne miče se s mjesta, poručuje fra Ivan Marija Lotar, župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskoga sa zagrebačkog Svetog Duha. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Sveti Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik, svakodnevno je svojim usnama izgovarao ovu kratku molitvu: „Isuse, moja Ljubavi!“ Kad su mu krvnici zabranili da izgovara to ime i tu molitvu, on im je odgovorio: „Dok živim, ovo ime neće ostaviti mojih usana; pa ako me i ubijete, to ćete ime ušutkati na mojim usnama, ali iz moga srca ni tada nećete iščupati ime Isus.“

Griješeći grijehom nečistoće, čovjek se usredotočuje na sebe, na svoje misaono-osjećajne težnje, i uništava ljubav, produbljuje egoizam, postaje ovisan i predaje se silama zla. Bog, međutim, poziva čovjeka na ljubav, na bezinteresno darivanje sebe po uzoru Osoba u Presvetom Trojstvu. Potrebno je svakodnevno moliti za dar izbjegavanja grešne prigode i dar čistog srca.

"Čitanje ove knjižice za mene je predstavljao jedan odlučujući preokret u mome životu. Rekoh preokret, iako se radilo o jednom dugom nutarnjem putu koji se podudarao s potajnom pripremom za svećeništvo. Sjećam se da sam dugo vremena nosio tu knjižicu i u tvornicu sode gdje sam radio, tako da su se njene lijepe korice uprljale vapnom. Čitao sam uvijek iznova njene odlomke jedan za drugim".

"Zatvorila sam prozore, pogasila svjetla, zaključaka vrata i samo sam sjedila u svome stanu. Nisam znala kako biti normalna. Nisam znala kako imati normalan odnos prema hrani. Nisam znala kako jednostavno pojesti nešto i uživati u tome. Bila sam očajna", svjedoči Ashley Rawls, koju je Božja ljubav oslobodila od poremećaj hranjenja. Pročitajte njezino svjedočanstvo!