Dok je, s jedne strane, vrlo dobro poznato da je sv. Franjo ljubio “gospođu siromaštinu”, s druge strane, bila i druga gospođa, ljudsko biće od krvi i mesa, koju je Franjo također ljubio. To je bila lijepa i pobožna rimska plemkinja, Jakoba de Settesoli.

Ona je bila udovica i živjela na dvoru u Rimu kod obitelji Frangipana, jedne od najstarijih rimskih obitelji. Nekoliko godina nakon smrti sv. Franje, obitelj Frangipana protjerala je iz Rima papu Grgura IX. Prije toga vremena, jedan član iz obitelji Frangipana bio je protupapa.

Jakoba je, međutim, ostala zapažena zbog svoje plemenitosti i svetosti. Ona i sv. Franjo bili su istinski prijatelji preko deset godina. Franjina subraća usporedili su je s Marijom Magdalenom jer, kao i Marija Magdalena, ona je je bila u stanju mnogo ljubiti. Oboje, i Franjo i Jakoba, imali su veliku i snažnu ljubav prema Kristu i to je bio temelj njihova vjernog i srdačnog prijateljstva. Franju je nju nazivao “brat Jakoba” jer je o njoj razmišljao kao o jednom od svoje braće.

Franjo i Jakoba imali su veliku i snažnu ljubav prema Kristu!

Kada je zadnji put posjetio Rim 1223. Franjo je donio na dvor, gdje je Jakoba živjela, janje kao dar. O tom janjetu može se razmišljati kao o nasljedniku leoparda koji je jedno vrijeme slobodno se skitao na tom istom dvoru i kojega je obitelj Frangipana držala da se ponosi svojom okrutnošću. Taj je leopard zapravo ubio domaćeg slugu.

Janje, koje je Franjo donio, bilo je simbol Janjeta Božjega koji je došao da oduzme grijehe svijeta. Janje je reklo: “Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze; blagoslivljajte one koji vas proklinju i molite za one koji vas zlostavljauju”. U društvu koje je slavilo rat, prolijevanje krvi i osvetu, Franjo je priželjkivao i predviđao kako će Janje trijumfirati nad leopardom.

Jakoba je imala privilegij da je bila u Asizu za vrijeme smrti sv. Franje u listopadu 1226. godine. Kad je sv. Franjo bio blizu svoje smrti, braća su uvidjeli da je bilo potrebno pozvati i Jakobu da bude blizu dok je Franjo umirao. Iako ženama nije bilo dopušteno u klauzuru, to pravilo moralo se prekršiti zbog ljubavi prema Kristu koju su Franjo i Jakoba imali jedno prema drugom.

Mistični je glas pozvao Jakobu da odmah ide u Asiz…

Ali kada se glasnik spremao poći za Rim i dovesti Jakobu, ona i njezino društvo stigli su u samostan. Mistični glas pozvao je Jakobu da odmah ide u Asiz i ona je poslušala taj glas. Kad je stigla, odmah je pitala je li Franjo još živ. Doznala je da je on još uvijek živ i da je on tražio da je vidi prije nego što umre.

Kao žena, koja je pomazala Isusa sa skupocjenom pomašću (na zaprepaštenje Jude) prije njegove smrti, Jakoba je također donijela nekoliko darova za Franju: Crveni svileni jastuk s carskim orlovima i lavovima s dvora obitelji Frangipane izvezeni na jastuku. Isus nam je dao prispodobu o siromašnom čovjeku Lazaru kojega je Abraham bio utješio u kraljevstvu Božjem… Jakoba je, činilo se, davala siromašnom i bolesnom Franji okus utjehe koja treba doći.

Dok mi stavljamo granice na ljubav, Bog ih ne stavlja!

Habit, svijeće i tamjan za sprovod. Očito, žena je trebala pobrinuti se za detalje koje braća, kao muškarci, nisu predvidjeli. Bijeli svileni veo s tri slova, AMA, uvezena naokolo. Ta slova znače “ljubav” u latinskom i talijanskom. Jakoba je jasno prepoznala zanosnu snagu i nakon Franjina života. Mala košarica šećera i bombone od badema. Jakoba je znala da je Franjo volio te bombone i na taj je način željela izraziti ljubav Božju prema Franji.

Ovi su darovi privremeno oživjeli Franju, spriječiti drugu ženu, sestru smrt, koja je također trebala posjetiti Franju. Kreposna ljubav između Franje i Jakobe izaziva naš moderni metalitet koji s jedne strane izjednačuje “ljubav” sa seksualnošću, a na drugoj strani stavlja granice na ljubav. Ljubav između Franje i Jakobe pokazuje da, dok mi stavljamo granice na ljubav, Bog ne stavlja granice.

Izvor: Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja – Split