Socijalna radnica Antonija Bojtor oduvijek je željela biti u kontaktu s ljudima i zajednicom pa je tako svoj profesionalni put pronašla na Studijskom centru socijalnog rada na kojem se profesionalno osobito vezala uz starije gluhoslijepe osobe.

“Relativno kratko sam u ovome poslu, ali igrom slučaja na studiju me jedna moja profesorica upoznala s ovim područjem koje je vrlo specifično”, istaknula je.

U radu s njima primijetila je da je jedan od temeljnih problema gluhoslijepih osoba je izolacija, poručila je Bojtor. “Izolirani su zbog invaliditeta koji im uvelike otežava komunikaciju. Svi znamo da su komunikacija, blizina i pripadnost zajednici najvažniji za čovjeka. Njima je to teško ostvarivao jer su većinom vezani za zajednicu glupo-slijepih, a integracija u širu društvo je poprilično teška. Realne potrebe su rad na vidljivosti, prepoznatljivosti i uključivanju te populacije”, rekla je Bojtor.

Izrazito je važno profesionalno se usavršavati!

Najčešće je ona ta koja ide na teren, tj. u posjetu takvim osobama jer se većinom radi o starijoj populaciji. “Lakše je da se ja spustim u njihov svijet, nego da oni dolaze u moj ured. Uglavnom to radim u pratnji prevoditelja jer sam još u edukaciji znakovnoga jezika”, rekla je.

Sonja Kuzmić i Antonija Bojtor / Foto: HKM

Svladavanje znakovnoga jezika je izazovno, posvjedočila je ova socijalna radnica. “Uz pomoć prevoditelja komuniciramo na znakovnom jeziku. Najčešće mi se obraćaju s problemima koji ih muče, a vezani su uz ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi. Ja ih nastojim informirati i pomoći im, uz pomoć drugih službi, da ta prava i ostvare”, pojasnila je naša sugovornica.

Učenje znakovnoga jezika je učenje kao i bilo kojega drugog jezika, rekla je Bojtor i dodala da je vrlo zanimljivo i dinamično. “Učenje znakovnoga jezika me zaintrigiralo od prvoga trena”, rekla je te poručila kolegama iz sustava socijalne skrbi da je izrazito važno profesionalno se usavršavati.

Gluhoslijepe osobe nisu na intelektualno nižim razinama!

Korisnici su, kaže nam, zahvalni, srdačni i sretni kada vide da drugi uče njihov jezik. Također, potrebno je razbiti predrasudu da su gluhoslijepe osobe na intelektualno nižim razinama. To nije istina, rekla je naša sugovornica te dodala da su intelektualne teškoće posve druga vrsta invaliditeta te da se to ne može izjednačavati.

Sonja Kuzmić i Antonija Bojtor / Foto: HKM

Kao neke od najčešćih problema starijih gluhoslijepih osoba, Bojtor je istaknula probleme vezane uz mirovine i novčane naknade te probleme oko zbrinjavanja odnosno smještaja takvih osoba kada više nisu u mogućnosti samostalno brinuti o sebi.

Bojtor  je pozvala sve da pročitaju Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, čija je Hrvatska potpisnica, a koja je dostupna na internetu. “Ona je iznad našeg nacionalnog zakonodavstva i dužnost je države provoditi ono što u njoj piše”, pojasnila je, rekavši da se, između ostaloga, u njoj govori o pravu osoba s invaliditetom na odabir kako i s kim će živjeti, pravno na integraciju u društvo, pravo na kvalitetu života te pravo na dostojanstvenu starost.

Takve je osobe teško zbrinuti u domove za starije – i zbog njihove preopterećenosti, ali i zbog činjenice da u Hrvatskoj ne postoji adekvatna ustanova za starije gluhoslijepe osobe, istaknula je naša sugovornica te rekla da u tim ustanovama ne postoji educirano osoblje koje se služi znakovnim jezikom.

Mnogi se, također primiti takve osobe  u ustanove!

“Ovo je mala i skrivena populacija koju tek treba prepoznati kao stvarnu u društvu. Svijest o gluhosljepoći je općenito niska. Trebamo educirati stručnjake i sve koji rade sa starijima. Ako ih se i smjesti u ustanovu, oni nemaju mogućnost komunikacije. Mnogi se, također, boje primiti takve osobe  u ustanove”, rekla je Bojtor, istaknuvši kako je ta problematika prisutna u cijeloj Hrvatskoj.

Ako su takve osobe i smještene u neku ustanovu, onda nemaju priliku komunicirati, često budu pod neadekvatnom terapijom, djelatnici ne znaju što bi s njima pa zbog takvog načina života brže psihički propadaju, istaknula je naša sugovornica.

Ona je, koliko joj je poznato, jedina socijalna radnica koja se brine isključivo za starije gluhoslijepe osobe. Njih je u Hrvatskoj oko 360, no ta brojka nije precizna jer su oni još uvijek skrivena populacija, rekla je socijalna radnica Antonija Bojtor.

Novi valovi dobrote