Društvenim mrežama proširila se nevjerojatna priča četrnaestogodišnjaka iz Meksika, mladog sveca, jednog od zaštitnika Svjetskog dana mladih u Panami, zahvaljujući pateru Stjepanu Ivanu Horvatu, misionaru Krvi Kristove. Mladi je svetac ubijen 10. veljače 1928. godine vičući: “Živio Krist Kralj! Živjela Blažena Djevica od Guadalupe". Mučeničku žrtvu vjerskog progona nastaloga donošenjem novoga meksičkoga ustava 1917. godine priznao je 22. lipnja 2004. godine sveti Ivan Pavao II, a blaženim ga je proglasio 20. studenoga 2005. godine papa Benedikt XVI. Papa Franjo kanonizirao ga je 16. listopada 2016.

"Odjednom Pavao shvaća što to znači obratiti se. Jedan od temeljnih problema ili prepreka, kada čovjek ima želju da se promijeni, je upravo to što se on grčevito želi promijeniti. U tom slučaju redovito se vrti godinama u krug s neizmjernim osjećajem krivnje s jedne strane te sa osjećajem olakšanja kada živi po zakonu s druge strane. No, je li to obraćenje srca?" Dio je to iz teksta fra Ivana Tomića koji prenosimo na blagdan Obraćenja sv. Pavla.

"Tito je u razgovoru za brojne strane medije izjavljivao kako je spreman osloboditi Stepinca pod uvjetom da napusti Jugoslaviju i ode u Vatikan ili bilogdje drugdje. Stepinac odbija takvu mogućnost, a i sam Papa ne zove ga u Vatikan već ga ohrabruje u njegovoj mirnoj i čistoj savjesti. Ako bi pristao otići u Vatikan ili u neki samostan, priznao bi se krivim. Nadbiskup ne traži slobodu s krivnjom, nego obnovu procesa pred neovisnim sudom." Dio je to iz govora biskupa Ratka Perića, autora knjige "Nada koja ne postiđuje", govora koji je zaslužio gromoglasan pljesak okupljenih na predstavljanju knjige u prepunoj dvorani Vijenac u Zagrebu.

Božja suverenost i čovjekova sloboda i oslobođenje od bilo kojih prisila. Svi su propisi i zapovijedi za Isusa samo pomagala, ceste i prohodni putovi koji vode u konačnu slobodu, beskrajna prostranstva, Božje perivoje.

Treba „oprostiti Bogu“, ne u smislu da On griješi, nego da smo mi često kivni na njega što nas je takve stvorio, što nam dopušta kušnje i tako ne prihvaćamo sebe i njegovu volju.

Kaže mi Ravnateljica: “Marine, nemam gdje, jednostavno nemam. Imaš jedino podrum, ali nemamo novaca za urediti taj stari i derutni prostor.” No, kada je to neimanje novaca spriječilo dobre ljude da pomognu potrebitima?

"Marija je, doista, postala Majka svih vjernika. Njezinoj se majčinskoj dobroti, kao i njezinoj čistoći i djevičanskoj ljepoti, obraćaju muškarci i žene svih vremena i svih krajeva svijeta u svojim potrebama i nadama, u svojim radostima i patnjama, u svojoj samoći kao i u svomu zajedničkom sudjelovanju. I uvijek kušaju dar njezine dobrote, kušaju neiscrpnu ljubav koju ona izlijeva iz dubine svoga srca."

Ne vrijeđajmo Gospodina neprekidno kružeći oko njega. Ako vam Bog ne odgovara na pitanja, to je znak da klečite pred idolima, a ne pred Bogom Isusa Krista. Ako taj Bog u vama ne potiče odvažnost, hrabrost, slobodu da se odlijepite od samih sebe, od vaših strahova, od vaših kompleksa, od vaših grijeha, ako u vama ne potiče želju da se dokraja bacite u vatru i svjedočite svojim životom, to nije Bog Isusa Krista. Načinili ste sebi nekog vlastitog prigodnog boga. Stvorili ste obmanu prema vlastitoj mjeri.

"Ne trebamo se susprezati reći Istinu, ali trebamo biti pri tome svjesni samih sebe i svoga djelovanja. Govoriti Istinu, ne znači da drugoga imamo pravo vrijeđati ili ponižavati, već znači biti jasan u nauku kako to od nas zahtijeva kršćanski nauk i vjera", piše viša asistentica pri Katedri moralne teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu doc. dr. sc. Martina s. Ana Begić.

Na drugu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed doc. dr. sc. Zdenka Ilića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji radi na Međubiskupijskom sudu prvoga stupnja u Đakovu kao branitelj veze, aktivni je član Hrvatskog kanonističkog društva i drži kolegije iz kanonskog prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Ilić, između ostalog, poručuje: "Religija koja neprestano nameće ljudima osjećaj krivnje i nedostojnosti, koja čovjeku nameće neprestanu potrebu za kajanjem, čišćenjem, jer se smatra prljavim, nečistim, takva religija priječi otkrivanje i prihvaćanje Božje ljubavi. I to je razlog neprestane potrebe čišćenja."