Ovaj maraton, koji se već gotovo četvrt stoljeća trči u spomen na žrtvu hrvatskih branitelja, za Matezovića nije samo sportski izazov, nego duboko duhovno iskustvo.

Pokreće ga osjećaj ponosa i zahvalnosti prema onima koji su „dali svoje živote, mladost i najbolje godine da bismo mi danas mogli slobodno hodati svojom zemljom i odgajati svoju djecu u miru“.

Josip Matezović / Foto: CROGinger Ultrarunner/Facebook

Tijekom dugih kilometara utrke, razmišlja o onome što su branitelji podnijeli za slobodu Hrvatske. Posebno ga dirne završna dionica od Osijeka do Ovčare, kad prolazi Trpinjskom cestom, pored tenka i biste Blage Zadre, kroz cijeli Vukovar, kraj vodotornja, mitnice i groblja, sve do Spomen doma i masovne grobnice na Ovčari.

„Ne može čovjek ostati hladan“, priznaje Matezović. „Osjećaji su pomiješani – tuga, zahvalnost, divljenje i duboko poštovanje prema tim ljudima koji su podnijeli toliku torturu. Neki su i danas negdje zakopani, a ne znamo gdje.“

Kaže da upravo u tim trenucima osjeća koliko je važno ne dopustiti da se njihova žrtva zaboravi. „Mi smo dužni o tome govoriti, dužni svjedočiti. Ne možemo, ne trebamo i ne smijemo to zaboraviti.“

Ultramaraton Zagreb – Vukovar / Foto: CROGinger Ultrarunner/Facebook

Inače, trčanjem se bavi više od pet godina i to vrlo intenzivno. Sve je započelo sasvim spontano, iz ljubavi prema sportu i rekreaciji, a kasnije je preraslo u ozbiljno bavljenje ultramaratonima.

Uspjehe i napredak duguje svom treneru, kineziologu Tomislavu Marinoviću iz Slavonskog Broda, koji je ujedno predsjednik Ultramaraton kluba Mazator, čiji je Matezović član. Dodaje i da planira trčati još dugi niz godina: „Želim se ultramaratonima baviti dokle god me noge služe.“

Čuvati sjećanje na Domovinski rat

Zahvalnost i sjećanje je potrebno, ističe naš sugovornik, prenositi mlađim generacijama koje su, na sreću, rođene u miru. „Zbog njih trebamo ostati u vjeri – u vjeri s nadom, ali i u zahvalnosti.“

Naglašava kako je iznimno važno uključivati mlade u događaje koji čuvaju sjećanje na Domovinski rat – smatra da je to ne samo potreba, nego i odgovornost starijih.

Foto: CROGinger Ultrarunner/Facebook

„Postoji puno mladih, perspektivnih trkača koji mogu biti dio ovog i drugih memorijalnih događaja. Vidimo to i kroz kolonu sjećanja u Vukovaru, u Škabrnji, na obljetnicama – dolazi mnogo mladih koji žele čuvati sjećanje na Domovinski rat.“

Posebno naglašava važnost istine o Domovinskom ratu koji „nije mit i izmišljotina, nego istina i stvarnost koja se dogodila”.

„Domovinu su nam predali u ruke i na nama je da ju čuvamo, izgrađujemo i učinimo onakvom kakvu su je sanjali oni koji su je branili devedesetih godina.“

„Osjetio sam Božju blizinu!“

Vjera mu, svjedoči, predstavlja temelj i oslonac u svakodnevici, ali i u sportu. Vjera mu daje snagu kad je umoran, kad se suočava s boli ili krizom, a osobito mu pomaže u očuvanju smisla svega što radi.

„Moj život nema smisla bez Isusa, ni jedan sportski uspjeh nema vrijednost ako nemam osoban odnos s Njim. Sve medalje, sva prvenstva i svi nastupi prolazni su, ali odnos s Isusom traje za vječnost.“

Foto: CROGinger Ultrarunner/Facebook

Govoreći o duhovnim trenucima na stazi, Matezović otkriva kako je pred kraj prve dionice, od Zagreba do Ivanićgrada, kad ga je umor već savladao, počeo moliti krunicu i osjetio kako mu molitva vraća snagu.

„Zamolio sam Gospodina da mi da snage da izdržim do kraja“, prisjeća se.

Posebno ga je dotaknulo i zaustavljanje kod Spomen doma Ovčare, gdje se kratko pomolio za sve poginule. „Tada sam stvarno osjetio Božju blizinu“, kaže dodajući da ga kroz svako trčanje nosi misao zahvalnosti „što uopće mogu trčati, što mi je Gospodin dao zdravo tijelo kojim ga mogu proslavljati.“

Ultramaraton Zagreb – Vukovar / Foto: CROGinger Ultrarunner/Facebook

Smatra da se njegov duhovni poziv vjeroučitelja i tjelesna disciplina ultramaratonca međusobno nadopunjuju. „Kako kaže ona poznata poslovica: ‘U zdravom tijelu zdrav duh.’ I ja sam to više puta osjetio“, objašnjava te dodaje:

„Kada ja duhovno nisam zdrav, kada moja nutrina nije čista i blizu Gospodina, ako redovito ne molim i nemam taj poseban odnos s Njim, onda i ova tjelesna disciplina, treninzi i svo to odricanje budu besmisleni.“

Ističe da tek kada se duhovni i tjelesni aspekt spoje, tada sve poprima puni smisao. „Mi smo bića i duhovna i tjelesna, ne možemo to odvojiti jedno od drugoga – Gospodin nas je takve stvorio, tako prekrasno stvorio.“

S obzirom na to da je voditelj programa „Prava ljubav čeka“ povezuje disciplinu u ljubavi s onom sportskom, naglašavajući da je disciplina ključna u svakom području života i u vjeri, i u sportu.

Foto: CROGinger Ultrarunner/Facebook

„Živjeti predbračnu čistoću, krepostan i sakramentalan život svakom vjerniku zahtijeva disciplinu“, objašnjava. „Duhovni pisci kažu da je disciplina nešto što se uči i izgrađuje. Ako imamo disciplinu u duhovnom životu, lakše ćemo je imati i u sportu.“

Stazu dijeli s hrvatskim braniteljima

Pripreme za ovu zahtjevnu utrku nisu bile bitno drugačije od ostalih ultramaratona koje redovito trči tijekom godine. „Ali duhovno je drukčije – drugačiji je smisao, cilj i nakana s kojom se ide trčati ovaj ultramaraton.“

Foto: CROGinger Ultrarunner/Facebook

Bez razmišljanja ističe što mu je bilo najljepše – zajedništvo s drugim trkačima među kojima su i branitelji. „Poseban je osjećaj dijeliti kilometre i stazu s njima, razgovarati tijekom trke, a kasnije se družiti uz večeru i smijeh“, ističe Matezević i izdvaja jedan poseban trenutak:

„Kad čujem njihove priče, vidim u njihovim očima da su bili dio svega toga, da su njihovi prijatelji stradali ili su još uvijek nestali. Osjećaju obvezu prema njima i zato sudjeluju u ovom ultramaratonu. Meni je to najljepše – dijeliti stazu s takvim ljudima.“

Priznaje da je osjećaj pobjede na 24. Ultramaratonu Zagreb – Vukovar bio poseban i teško opisiv riječima. Još prije pet godina, kada je prvi put čuo za taj ultramaraton, u srcu je poželio jednog dana nastupati na njemu.

Foto: CROGinger Ultrarunner/Facebook

„To je neopisiv osjećaj“, kaže. „Nisam ni pomišljao da ću ikada pobijediti, jer je konkurencija uvijek jaka i ima mnogo odličnih trkača kojima skidam kapu“, kaže Matezović i dodaje da se ne može usporediti ni s jednom drugom medaljom, peharom ili postoljem.

„Ovo je osjećaj ponosa i zahvalnosti, a kada vidite što sve stoji iza maratona, pobjeda je još slađa.“

Utrka je dugačka ukupno 98 kilometara i otrčana je u dva dana. Start je bio u zagrebačkoj Kustošiji odakle su branitelji iz Zagreba krenuli u obranu Vukovara, dok je cilj bio kod spomen-obilježja masovne grobnice na Ovčari. Prva dionica odrađena je od Zagreba do Ivanić-Grada, a druga od Osijeka do Ovčare.