Crkva u veljači u znaku je obilježavanja Svjetskog dana braka i Tjedna braka te Dana života što je bio povod razgovoru o braku i bračnim izazovima u Argumentima u utorak 6. veljače. O sakramentalnosti i svetosti braka, izazovima i kušnjama u braku, ljepoti bračnog suživota te o rađanju i odgoju djece govorili su mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, Danijel Katanović, voditelj seminara „Ljubav i poštovanje“ te Miro Spajić, suprug i otac petero djece.
O tome što potiče Crkvu da njeguje i zastupa bračno zajedništvo detaljnije je govorio mons. Sente. “U Hvalospjevu vazmenoj svijeći govori se kako zajednicu braka ne uništi ni snaga potopa. Od samih početaka, brak je očito Bogu jako važan. Druga činjenica jest da se Bog čovjeku mogao objaviti na najrazličitije načine i nakon što je čovjek sagriješio, mogao je spasiti čovjeka opet samim silaskom s neba nekim čudom, ali se on utjelovio u osobi Isusa Krista u bračnoj zajednici Marije i Josipa.
Već sama ta činjenica govorio koliko je zajedništvo muškarca i žene iz kojeg proizlazi obitelj važno Bogu, a onda i Crkvi koja je Božja institucija i tvorevina koja Boga pokušava uprisutniti. Za obitelj se kaže da je ona najmanja jezgra Crkve i zato je važno njegovati, čuvati, braniti i razvijati obiteljsku zajednicu”, istaknuo je mons. Sente.
Ljudi kažu: ‘ako nismo zajedno, bolje da ni ne pokušavamo’. Ako samo jedan od bračnih partnera želi raditi, to je već ogromna stvar jer Bog može preko njega djelovati.
U sklopu seminara „Ljubav i poštovanje“ koji vodi sa suprugom, Katanović od 2018. savjetuje male grupe supružnika koji u braku imaju poteškoća. Do ideje su došli nakon što su u Sloveniji i sami prošli program bračnog savjetovanja. “Vidjeli smo koliko je to utjecalo na naš brak, roditeljstvo, vjeru i obitelj u konačnici”, kazao je pa podijelio iskustvo s posljednjeg ciklusa bračnog savjetovanja na koji se jedna gospođa prijavila bez svog muža. “Ljudi kažu: ‘ako nismo zajedno, bolje da ni ne pokušavamo’. To nije istina. Ako samo jedan od bračnih partnera želi raditi, to je već ogromna stvar jer Bog može preko njega djelovati. Prijavila se sama jer suprug nije htio ići.
Foto: HKM / Danijel Katanović, mons. Antun Sente, Miro Spajić i Branimir Gubić
Kasnije nam je rekla da je suprug već spakirao kofere i bio na izlazu iz kuće. Bio je na izlazu iz braka. To je njoj bila katastrofa. Kasnije nam je poslala audio svjedočanstvo da je Bog učinio veliko čudo time što je promijenila fokus na Božju kreaciju, na supruga, na ono što je ona zanemarivala. Suprug joj je nakon toga rekao: ‘Što se s tobom dogodilo? Ti više nisi ista žena. Njihov brak je procvjetao”, rekao je pa dodao da vlastitom primjeru sa suprugom pokušava svjedočiti da brak nije “idealno mjesto gdje sam došao da supružnik čini apsolutno ono što meni treba”.
Imao sam itekako problema i krizu očinstva. U početku je zbog toga nastradalo naše najstarije dijete jer nisam ni praštao svojim roditeljima.
Ljudi ne shvaćaju koliko disfunkcionalne obitelji iz kojih je netko došao, rane koje su nekome možda nanijeli otac i majka te nedovoljna količina roditeljske ljubavi mogu utjecati na odnos sa supružnikom, objasnio je Katanović. “Očekivao sam od supruge da će mi nadoknaditi ljubav moje majke koju nisam dobio. Ja toga nisam bio ni svjestan i kasnije smo to shvatili kroz grupe. Imao sam itekako problema i krizu očinstva. U početku je zbog toga nastradalo naše najstarije dijete jer nisam ni praštao svojim roditeljima. Bio sam i ogorčen u određenom trenutku zbog rana koje sam zadobio jer oni to nisu znali drukčije. To sada razumijem, ali onda to nisam razumio”, istaknuo je.
Ono čega je naša obitelj i djeca potrebna je ljubav i vrijeme. Doživotno žrtvovati sebe za dobro bližnjega je ono što očinstvu daje njegovu puninu.
Spajić kao otac petero djece sa suprugom svjedoči, kako kaže, da je život avantura i da je brak prekrasan, no da je unatoč tome ispunjen mnogim poteškoćama i izazovima. “Možemo odabrati na koji ćemo se način odnositi prema njima. Možemo ih gledati kao poteškoće i kao nešto što nije dobro, no oni su također prilike za rast onome tko ih prihvati i tko će biti spreman na njima rasti i usavršavati svoju ljubav, ljubav prema bližnjemu, prema supruzi i suprugu i braku i prema braku”, kazao je.
Pojasnio je i da je očinstvo danas u krizi jer mu se nameće duh svijeta. “Mnogi žele dobro, ali ne čine dobro za sebe i svoju obitelj. Previše rade i nastoje sve materijalno rješavati, što je svima potrebno, ali nije neophodno. Ono čega je naša obitelj i djeca potrebna je ljubav i vrijeme. Doživotno žrtvovati sebe za dobro bližnjega je ono što očinstvu daje njegovu puninu. Biti tu za svoju suprugu, biti tu za svoje dijete. To je ono što će naša djeca pamtiti. Brak je tu da bismo posvetili jedni druge, da naša djeca vide ljubav koja proizlazi iz braka”, zaključio je Spajić.