Dijete može imati sve, a ipak se osjećati usamljeno

Govoreći o tome može li roditelj biti snažno uključen u djetetov život, a da se ono ipak osjeća usamljeno, Essert je istaknula kako roditeljska briga ne podrazumijeva uvijek i istinsko poznavanje djeteta.

„Može. Organiziramo raspored, vozimo dijete na aktivnosti, brinemo o školi i svim njegovim potrebama, a da pritom ne zastanemo i ne upoznamo njegov unutarnji svijet. Dijete tada može imati sve što mu treba, ali osjećati da ga nitko zapravo ne čuje. Nije presudno samo što činimo za dijete, nego i kako smo s njim dok to činimo.“

Dijete tada može imati sve što mu treba, ali osjećati da ga nitko zapravo ne čuje.

Naglasila je kako djeci, osim svakodnevne brige, prije svega trebaju roditelji s kojima mogu graditi odnos.

„Dijete ne treba vozača, kuharicu, organizatora. Treba mamu i tatu – čovjeka uz kojeg će se razvijati. Treba sugovornika. To nije popuštanje, to je upoznavanje i odnošenje. Često problematiziram riječ odgoj i odnos.“

Pojasnila je pritom razliku između odgoja i odnosa, ističući kako odnos s djetetom uključuje mnogo više od nastojanja da ga naučimo ispravnim postupcima.

„Odgoj je kada nekim, često ispravnim, postupcima želim u djetetu razviti nešto za život, da mu bude bolje. Ne ide! Većinom to nije upalilo, ako smo iskreni prema sebi. Odnos je nešto drugo. Odnos je proces upoznavanja, zabave, tugovanja, intime, dijeljenja, promjene plana.“

Odnos je proces upoznavanja, zabave, tugovanja, intime, dijeljenja, promjene plana.

Kako biti uz dijete kada mu je teško?

U razgovoru se otvorilo i pitanje emocionalne dostupnosti roditelja. Što ona zapravo znači u svakodnevnom životu i kako roditelj treba reagirati kada je dijete tužno, ljuto ili razočarano?

„Ne znam što to znači. Treba pitati one koji su taj termin uspostavili. Grli, ljubi, kaže da je sve to prošao i kako zna da je djetetu trenutačno teško, ali da je sve u životu moguće riješiti. Podijeli iskustvo koje je imao i kako je to riješio.“

Essert je upozorila kako ne treba očekivati da će dijete odmah pozitivno reagirati na roditeljsku utjehu i savjete. Važno je dati mu vremena i prostora da se nosi sa svojim osjećajima.

Imati na umu da se curice i dečki razlikuju, i općenito se ljudi razlikuju u verbalizaciji.

„E sad, neće dijete skočiti od sreće i reći: ‘Hvala ti.’ Trebat će vremena da se dijete poravna. Mi ćemo opet i opet dijeliti svoja iskustva i razumjeti da nije znalo drugačije i da čovjek uči uz druge. Ne ići kopati ako dijete ne želi reći. Dati poziv i dopuštenje da sam tu kad želi podijeliti. Imati na umu da se curice i dečki razlikuju, i općenito se ljudi razlikuju u verbalizaciji.“

Povjerenje se gradi dijeljenjem vlastitih nesavršenosti

Jedno od važnih pitanja roditeljstva jest i kako izgraditi povjerenje u kojem će dijete znati da roditelju može priznati i ono što nije lijepo, bez straha od trenutne osude.

Prema riječima psihologinje, roditelji povjerenje mogu graditi tako da s djecom dijele i vlastite teškoće, strahove i nesavršenosti.

Podijeli da si čovjek, jer je u redu da strahujemo, da se sramimo, da nam je teško. Tako se povezujemo!

„Da dijelim sebe i svoja iskustva. Podijelite neku svoju teškoću, nesavršenost kojom ste se mučili. Podijeli kako ti je bilo teško učiti, kako si se bojao. Podijeli da si čovjek, jer je u redu da strahujemo, da se sramimo, da nam je teško. Tako se povezujemo!“

Što najbrže narušava povjerenje između roditelja i djeteta?

Jednako je važno prepoznati i roditeljske reakcije koje mogu narušiti izgrađeno povjerenje. Na pitanje urednika Mirka Milolože što ga najbrže uništava, Essert je upozorila na očekivanja koja roditelji ponekad postavljaju pred svoju djecu.

„Kad osjetimo da nismo onakvi kakvi roditelji žele da budemo. Kada nam roditelji lažu i kada ne stanu iza nas u našim teškoćama. ‘Ti uvijek, ti nikad, kako si mogao, zašto ne slušaš’ – to ide iz roditeljske nemoći da se ostvari slika djeteta kakvu je roditelj zamislio i sada mu dijete muti poslove.“

Razgovor je tako još jednom otvorio pitanje što djeci uistinu treba od roditelja. Uz svakodnevnu brigu, organizaciju i ispunjavanje obveza, važan je odnos u kojem dijete ima prostora biti ono što jest, podijeliti svoje teškoće i osjetiti da ga roditelj prihvaća i onda kada ne ispuni njegova očekivanja.

Cijelu emisiju „Obiteljski kompas“ u kojoj je gostovala psihologinja i psihoterapeutkinja Nikolina Essert, poslušajte na digitalnoj platformi HKR+.