„Autoritet za ozdravljenje proizlazi iz sakramenta krštenja. Po krštenju i sakramentu potvrde Duh Sveti raspoređuje darove… Ako Duh Sveti dijeli darove na temelju krštenju i potvrde, onda se može govoriti o službi ozdravljanja unutar laičkih pokreta“, istaknuo je Ante Bilaver.

Služba ozdravljanja nastaje unutar zajednice „kada se kod pojedinaca prepozna karizma“, milost koju im je Bog dao da „mole za unutarnje iscjeljenje, fizičko ozdravljenje ili oslobođenje“, rekao je Bilaver. Nakon prepoznavanja karizme nastupa formacija.

„Crkvenoj hijerarhiji ova služba ne smeta, ali su prisutna nezrela zaključivanja“, osvrnuo se Miličević.

„Zadaća čitave Crkve je biti otvorena snazi Duha Svetoga, njegovim karizmama. Svaki pokret u Crkvi je dar Božji za Crkvu. Svaki pokret treba darove Duha Svetoga i karizme kako bi mogao služiti potrebitima, napomenuo je Zukan te istaknuo kako su darovi Duha Svetoga više za osobnu izgradnju. Primamo ih na krizmi i kroz njih učimo živjeti u Duhu Svetom, dok su karizme isključivo za služenje drugima“, rekao je.

„Vjera koja iščekuje da Bog čini nešto konkretno u našim životima je jako važna za svakoga vjernika“, dodao je Zukan.

Postoje dvije vrste vjere, jedna je ona institucijska koja je primarna za spasenje, a druga je imanentna ili karizmatska.

Ona rješava „zemaljske probleme poput onoga hoćemo li ozdraviti ili ne. U njoj se napreduje. Nije nužno da netko ozdravi da bi se spasio, tim više što postoji i karizma trpljenja. Bog od nas traži aktualizaciju karizmatske vjere. Moramo upoznati Isusovu narav. Isus se proslavlja, on uživa ozdraviti čovjeka, ali traži vjeru. Vjeru koja vjeruje“, napomenuo je mons. Miličević.

„Gospodin koji je živ, koji djeluje u konkretnosti života, karizme daje kao alate, a prije svega kao dar evangelizacije. Po manifestacijama Duha Svetoga vidimo promjenu koju ljudi vide i oduševe se te na takav način vrate Bogu. Karizme, pogotovo darovi ozdravljanja, mogu pomoći u evangelizaciji na polju u kojem mi svi živimo“, naglasio je Zukan.

Miličević je napomenuo kako sakrament bolesničkog pomazanja svoj temelj pronalazi u Jakovljevoj poslanici koja uči da će molitva vjere spasiti nemoćnika.

„Do 10. stoljeća, sakrament bolesničkog pomazanja se smatrao sakramentom fizičkog ozdravljenja… Ubrzo je prešao na sakrament duhovnog ozdravljenja, riječ je o tumačenju da sakrament daje duhovne učinke. To se može povezati s određenom krizom vjere. Ne znamo kako je koji sakrament djelatan. Primamo Krista svaki dan u euharistiji, nekad je učinkovit jer smo ga s vjerom primili. Nekad nismo svjesni da smo prisutni. Tako je i sa sakramentom bolesničkog pomazanja“, napomenuo je Miličević.

„Sakrament bolesničkog pomazanja priprema osobu koja polazi s ovoga svijeta, ojačava vjeru da probudi nadu, te otvara mogućnost ozdravljenja. Nama nije znana Božja namjera“, istaknuo je.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: