Donosimo dvije priče o brakovima koji su nadišli svoje poteškoće i zajedno nastavili avanturu riječi "zauvijek".

Crkvi najbolje možeš pomoći ako za nju moliš; svećeniku najbolje možeš pomoći ako za njega moliš; prijatelju, bratu, roditeljima ili djeci najviše ćeš pomoći moleći za njih. Tko moli držeći krunicu u rukama, nalikuje na čovjeka koji voli pomagati. Molitelj uvijek pomaže.

Ponekad je teško usmjeriti pozornost na Boga i ostati u razgovoru s njim. Međutim, ponekad te distrakcije uopće nisu distrakcije, nego misli poslane od Boga, bitne za naš duhovni razvoj.

Lako je slaviti Boga – ili barem relativno – kada život teče glatko i kada imamo malo problema. Ali kad trpimo jedno iskušenje za drugim, što onda?

Bio je veliki molitelj. Kad god bi morao donijeti odluku, okrenuo bi se molitvi i pitao Boga što bi trebao učiniti. U jednom uvidu u svoj molitveni život, pita: „Što da radim? Koja je Tvoja volja?" U drugoj molitvi molio je: “Smiluj se onima koji me mrze. Neka ne propadnu.”

Plodovi i prednosti posta lako se mogu dokazati. Prvo, post je najkorisniji u pripremi duše za molitvu i razmatranje božanskih stvari. Mojsije je četrdeset dana pripremao svoju dušu postom prije nego što se usudio razgovarati s Bogom.

Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojim je društvenim mrežama podijelio promišljanje u kojem piše o važnosti molitva poručujući da postojana molitva zbližava um i srce čisteći ih nakon čega dolazi do preobrazbe čovjekovih duše, duha i tijela.

Može nam se nametnuti pitanje: pa kakve veze ima tijelo s molitvom? Nije li molitva stvar našeg duha, srca, uma, volje, sve samih duhovnih dimenzija naše osobnosti? Zašto onda tu treba o tijelu govoriti? Tu i počinje problem. Zanemarili smo svoje tijelo u molitvi, dapače, zapostavili ga i zato imamo toliko problema s molitvom.

Korizma je izvrsno vrijeme da preispitamo svoje živote, razmotrimo svoje prioritete i ponovno procijenimo kako provodimo svoje vrijeme.

Sveti Leopold Bogdan Mandić, hrvatski kapucin, nebeski je zaštitnik oboljelih od karcinoma. On je, naime, i sam bolovao od karcinoma jednjaka od kojega je i umro 1942. u Padovi. Tamo se nalazi njegovo neraspadnuto tijelo koje, poput magneta, sa svih strana privlači brojne ljude i vjernike svih uzrasta, obrazovanja i zanimanja. Ako vi ili netko vama blizak nosi teret ove teške bolesti, utecite se moćnom zagovoru sv. Leopolda, moleći ove molitve.