Draga braćo i sestre!

U neka prošla vremena, za neke možda i ne tako davna, ljudi su u svojim dvorištima imali bunar za vodu.

Na bunaru je stajala čaša iz koje su svi pili, čak i putnici namjernici. U nekom smislu čaša (voda) značila je i znači život. S druge strane, svima nam je dobro poznato da sjediti s nekim za stolom i jesti, znači puno više od običnoga stola i blagovanja.

Dijeliti čašu i stol s nekim znak je posebne blizine i ljubavi.

To ima osobito značenje kad govorimo o stolu Posljednje večere. Čaša koju Krist pruža svojim učenicima čaša je blagoslovna, čaša zajedništva, spasenja i ljubavi.

Toliko puta je Gospodin, koji je blagoslov za sve nas, za vrijeme svoga zemaljskoga života pozivao ljude na primanje blagoslova nebeskoga Oca. Na Posljednjoj večeri Isus uzima čašu i izriče blagoslov nebeskome Ocu. I svećenik, in persona Christi – „u Kristovo ime“, nakon što je ulio vino i vodu u čašu (kalež), kod svake svete mise izgovara riječi:

„Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože svega svijeta: od tvoje darežljivosti primismo vino…“ Nasljedujući Krista, i mi možemo i trebamo biti blagoslov za druge. Podsjećajući nas na konac zemaljskoga života i na susret s njim,

Isus nam poručuje: „Dođite blagoslovljeni Oca mojega: jer ožednjeh i dadoste mi piti…“

Mjerilo našega života biti će čaša vode koju smo podijelili s drugima. Blago onomu tko je bude darivao, neće mu propasti plaća.

Blagoslovljen je onaj koji „dijeli čašu“ s drugima, jer ona i za njega postaje blagoslov.

Dijeliti s nekim čašu znak je posebnog zajedništva.

Kad sinovi Zebedejevi pitaju Isusa da mu budu zdesna i slijeva, Isus im odgovara protupitanjem:

Možete li piti čašu koju ja pijem?

Zatim dodaje da će čašu, doduše, piti, aludirajući na čašu mučeništva koju je dijelio sa svojim učenicima i oni s njim. Isus i njegovi učenici pili su iz iste čaše, i iz čaše mučeništva. Zadaća nas kršćana danas je stvaranje zajedništva, unatoč svim podjelama i poteškoćama.

Ne trebamo se bojati nikakve žrtve koju činimo da bismo postigli veće zajedništvo i mir.

Čaša spasenja – uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje.

Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove. „Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kalež moje krvi, novoga i vječnog saveza, koja se prolijeva za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha…“, prolijeva se za naše spasenje. „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni.“ Piti iz „Kristove čaše“, biti za njegovim stolom ljubavi, znači biti spašen.

Velika je snaga Kristove krvi koja se za nas prolijeva, kao znak ljubavi i zajedništva s njime.

Taj nam veliki dragocjeni dar spasenja Bog daruje u svome Sinu Isusu Kristu. Na meni je hoću li danas, i svakoga dana svoga života, čuti i prihvatiti Kristov poziv te sjesti za njegov stol i piti iz njegove čaše.

The Chosen: Last Supper / Foto: 5&2 Studios/CNA

Čaša i stol ljubavi. Kako nam prekrasno progovara današnje evanđelje: „…budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio“.

Kad smo spremni s nekim podijeliti sve, i više od toga – dati samoga sebe – nije li to znak najveće ljubavi?

Gospodin Isus Krist na Posljednjoj večeri ustanovljuje gozbu svoje ljubavi, na koju su pozvani svi ljudi. Kad evanđelist Ivan veli da je Isus ljubio svoje, smijemo se i trebamo prepoznati kao njegovi. U duhu se večeras, na osobit način, želimo pridružiti stolu Kristove ljubavi na Posljednjoj večeri.

Sve one riječi koje je Isus uputio svojim učenicima, sada upućuje i meni, svakome od nas. Mene Krist želi poučiti, ohrabriti, oprati mi noge i nahraniti me svojim tijelom i krvlju. Stol i čašu ljubavi priprema meni.

Zahvalna srca primimo Božje darove: euharistiju i svećeništvo.

Ova su dva sakramenta nerazdvojna. Nema svećeništva koje nije duboko utemeljeno u euharistiji i nema euharistije bez svećenika. Molimo za svećenike, i za sve nas, da sjedajući zajedno za stol našega Gospodina Isusa Krista, pijući iz iste čaše, budemo pravi Kristovi učenici.

Dopustimo da nas Gospodin opere i očisti snagom svoje ljubavi i pripravi za svjedoke i navjestitelje radosne vijesti Uskrsa.