Je li riječ o stvarnom prosjaku? Zašto prosi baš pred crkvom? Jesam li pravi vjernik ako mu ne mogu ili ne želim pomoći?
Sve češće svjedočimo da se pred crkvom tijekom mise okupljaju prosjaci. Nerijetko zaustavljaju ljude na ulazu, bilo u dvorište crkve ili u samu crkvu i traže pomoć. I dok nam djela milosrđa nalažu da gladna nahranimo i siromaha odjenemo, ponekad nam nepoznavanje čovjeka, osobito ako je glasan u svojim zahtjevima stvara upitnike iznad glave.
Je li riječ o stvarnom prosjaku? Zašto prosi baš pred crkvom? Jesam li pravi vjernik ako mu ne mogu ili ne želim pomoći?
U takvim situacijama nepovjerenja prema drugome, savjetuje fra Siniša Pucić, najvažnije je zadržati dostojanstvo. Ako nismo u mogućnosti pomoći, ako smatramo ili čak znamo da osoba koja prosi nije uistinu siromašna, važno je ostati otvorenog srca.
Nije sva pomoć materijalna!
„U žurbi života prođemo kraj čovjeka, čak ga ni ne primijetimo. Nećemo ništa izgubiti ako popričamo s osobom“, objasnio je franjevac te potaknuo da zastanemo pred svakim čovjekom. Između ostaloga, ako saslušamo čovjeka i njegovu potrebu, lakše će nam biti procijeniti o kakvoj je situaciji zaista riječ.
Što se tiče materijalnog pomaganja, svatko će reagirati prema vlastitoj procjeni, savjesti i mogućnostima.
Koliko možemo, kako osjetimo i po savjesti.
Neki ljudi svesrdno daju svakome tko traži, a neki su se nakon susreta s tzv. „profesionalnim prosjacima“ potpuno otuđili i sve ljude „stavili u isti koš“. Riječ je o krajnostima, upozorava fra Siniša, kojih se treba paziti. Ovakvi su susreti uvijek poticaj da se aktivnije uključimo u život župne zajednice i raspitamo o ljudima koji prose pred crkvom. Bilo da je riječ o župljanima ili osobama koje nisu povezane sa župom ni s vjerom, uvijek možemo, u dogovoru sa župnikom, učiniti nešto kako bismo im pomogli.
Cijelu emisiju „Halo, velečasni“, u kojoj je na pitanja slušatelja odgovarao fra Siniša Pucić, poslušajte na digitalnoj platformi HKR+.