Većina nas živi površno ili polovično. Puno ljudi na Facebooku i drugim društvenim mrežama pišu komentare samo na temelju naslova, a da članak nisu ni otvorili ni pročitali.

U vrijeme čestitanja Božića najlakše je svima poslati istu poruku: Sretan Božić i Nova godina ili poslati neku prigodnu fotografiju okićenog bora ili jaslica. I to svima grupno pošaljemo umjesto da se potrudimo i nekoga osobno nazovemo, da ga čujemo i čestitamo mu.

Nekako smo se navikli u životu uvijek tražiti ono što će nas najmanje koštati.

Ako nešto možemo napraviti brže, jednostavnije i s manje napora, najčešće ćemo upravo tako i učiniti. 

Zato mnogo toga u životu samo odradimo. Nemamo vremena ni strpljenja nečemu se potpuno posvetiti. Jer kad bismo neki posao htjeli napraviti stvarno dobro, kad bismo se htjeli nekoj osobi potpuno posvetiti ili nešto napraviti temeljito, onda bismo morali dati puno više sebe.

Ali kod Boga to nije tako. Bog nam se ne daje napola.

križ na La Verni / Foto: HKM

Kad Bog ljubi, onda ljubi potpuno. Ide do kraja. Ide čak do križa i do smrti. I zato i nas poziva da ga ljubimo svim srcem, svom dušom i svim umom svojim.

Dakle, ne samo jednim dijelom života, ne samo onda kad nam odgovara i kad imamo vremena, nego cijelim svojim bićem. Jer vjera nije samo izvršavanje nekoliko vjerskih obveza, nego predanje vlastitoga života Bogu.

A mi bismo često htjeli pronaći način kako Boga smjestiti u svoj život, ali da se zbog toga baš ništa drugo ne mora promijeniti. Htjeli bismo da Bog bude tu, ali negdje između svih naših drugih obveza. Tražimo neku jednostavnu formulu: što trebam napraviti, koliko trebam izmoliti, koju pobožnost obaviti pa da onda mogu biti miran.

Naravno da su molitva, devetnica i pobožnosti dobre.

Problem nastaje onda kad od njih napravimo nekakav posao s Bogom: ja ću tebi dati ovo, a ti meni zauzvrat riješi ono što mene muči.

Tražimo od Boga pomoć, želimo da nam olakša život i riješi naše probleme, ali istodobno bismo najradije da Bog od nas ne traži ništa što će nas ozbiljno koštati. Da ne traži promjenu, odricanje, žrtvu, opraštanje ili obraćenje. Htjeli bismo Božju pomoć, ali bez toga da mu stvarno predamo svoj život.

No, Boga trebamo ljubiti cijelim svojim bićem, a ne polovično.

Isus nam govori da ne volimo Boga samo toliko minimalno da ne odemo u pakao, već očekuje da cijele sebe posvetimo u ljubavi prema Bogu kako bismo imali puninu života i radosti.

Kao što ima učenika koji se iz razreda u razred provlače s dovoljnim, tek toliko da prođu i ne padnu razred, tako se nekada i mi provlačimo kroz život.

Kao da smo si odredili nekakvu donju granicu ispod koje ne smijemo pasti jer tada ulazimo u područje grijeha, a pritom zaboravljamo da gornja granica ne postoji. Nebo nema granicu.

Nikada ne možeš dovoljno ljubiti i dovoljno biti svet.

Kad se nekoga voli svim srcem, onda se ne pita koliko to dugo traje i koliko se za tu osobu treba dati.

Roditelji koji vole svoje dijete neće pitati koliko se puta noću treba ustati ako je bolesno. Mladić i djevojka koji se vole ne pitaju koliko dnevno trebaju provesti vremena zajedno ili pak telefonirati.

Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom / Foto: Božja pobjeda/Facebook

Ljubav prema Bogu treba biti iznad svega drugoga – iznad naših hobija, vlastitoga komfora i ugađanja sebi, pa čak i onda kad vjernost Bogu od nas traži ozbiljnu žrtvu.

Ali nas je strah ljubiti Boga svim srcem, jer se bojimo da bismo tada mogli izgubiti svoje vrijeme, vlastiti komfor, zdravlje; mi uvijek računamo isplati li se u potpunosti predati Bogu.

Ako se trudimo živjeti tako samo da ne prekršimo neku od zapovijedi i da živimo minimalne zapovijedi, da na Badnjak postimo, nedjeljom ne peremo rublje i nedjeljom ne idemo u trgovinu i ako je to sve, onda ljubimo Boga površno i polovično.

Zato nemojmo svoju vjeru svesti na minimum, nego svaki dan pokušajmo Bogu darovati malo više svoga srca, vremena i povjerenja.

Kad se čovjek Bogu preda cijelim srcem, ne gubi svoj život, nego ga upravo tada počinje živjeti u punini. Jer što više ljubimo Boga, to više postajemo sposobni istinski ljubiti i ljude i život koji nam je darovan.