Gosti Argumenata bili su: doc. dr. sc. Iva Mršić Felbar s Katedre dogmatske teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dominikanac fr. Ivan Dominik Iličić, studentski kapelan i medijski djelatnik Riječke nadbiskupije, urednik Youtube kanala “Pobjeda svetih” i vlč. Branimir Budinski, župnik župe sv. Josipa radnika u zagrebačkim Gajnicama.

Možemo li se nadati da smo s trpljenjem i križevima koji su nas snašli ovdje na zemlji već neki mali dio čistilišta odradili na zemlji?

“To definitivno može biti tako i trpljenje je u tom kontekstu dragocjeno. Svako od nas je svako potreban čišćenje i tako kažu neki mistici. Sveci “prolete kroz čistilište” , a svaka duša mora proći jer nijedna još nije potpuno čista, a sveci su već toliko preobraženi bili na zemlji da vrlo brzo prolete kroz čistilište, iako to nije vremenska kategorija. Čistilište je u drugoj dimenziji u vječnosti tako da čistilište ne možemo uspoređivati s našim vremenom. Sveti Pavao kaže da čistilište nadopunjuje što nedostaje Kristovim patnjama. Isus Krist je umro na otkupiteljski način za cijelo čovječanstvo, ali Bog u svojoj dobroti želi uključiti naše male križeve i naše male boli i trpljenja.

Svaku patnju trebamo prikazati s ljubavlju, ne moramo tražiti neke posebne križeve. U svakodnevnom životu dolaze mali križevi i njih treba zagrliti s Isusom i prikazati s ljubavlju Bogu. Ne smijemo mrmljati i odbacivati patnje i križeve već prihvatiti ih i zagrliti s ljubavlju. Prikazati Bogu na neku nakanu to naše trpljenje i kad mi prikažemo to trpljenje koje nam je jednostavno neizbježno, Bog će to pribrojiti svome trpljenju jer on to očito želi. Onda patnja i trpljenje ovdje na zemlji imaju smisla”, kaže studentski kapelan Ivan Dominik Iličić.

Vide li nas duše u čistilištu i mogu li nam pomoći?

Ivan Dominik Iličić naglašava:” One imaju neku veću duhovnu spoznaju i budu u nekoj drugoj dimenziji, one su u vječnosti. Npr. sveci imaju puno snažniji zagovor nakon smrti nego što su imali ovdje na zemlji. Tada su molili za druge i Bog je činio čudesa preko njih, ali to bude puno snažnije nakon smrti. Tako je i s dušama u čistilištu, one su već spašene, one su svete i one nama itekako mogu pomoći. Zagovaraju za nas i imaju već jednu spoznaju, spoznali su dublje same sebe i ono što je bio problem njima, sada žele pomoći nama da mi napredujemo, da imamo manje čistilišne muke. Vjerujem da nam one žele pomoći da mi iskoristimo bolje ovo vrijeme na zemlji za čišćenje. Dušama u čistilištu pomaže prvenstveno Božja milost. Treba za njih moliti, kad molimo litanije Božjeg milosrđa kažemo: milosrđe Božje koje ublažavaš patnje dušama u čistilištu. Uzdajemo se u Njegovu dobrotu.”

Što Crkva naučava o čistilištu, o posljednjem sudu? Što je to čistilište i postoji li čistilišna vatra?

“Čistilište je predvorje raja. Duša dolazi da se očisti od lakših grijeha da bude kako je i stvorena na sliku Božju. S jedne strane imamo čistilišnu vatru, a s druge strane imamo oganj pakleni. Znamo da vatra pročišćuje, vatra može biti vrlo spasonosna i blagotvorna, ali ne radi se doslovno o vatri. Susret s Gospodinom je taj koji nas pročišćava, u susretu sa savršenom ljubavlju mi vidimo gdje nismo savršeni, odnosno gdje je naša ljubav bila manjkava i u tom smislu se želimo suobličiti Njemu koji je savršen, zato trebamo proći čistilište”, kaže doc. dr. Iva Mršić Felbar. 

Govoreći o posljednjem sudu, profesorica Iva Mršić Felbar kaže: “Posljednji sud obuhvaća mnogo više događaja osim uskrsnuća mrtvih. Tu je taj sveopći sud i sud nad poviješću i Kristov drugi dolazak. Međutim, mi to promatramo dosta kronološki, jer ljudski možemo to razumjeti i zamisliti samo ljudski ograničeno. Ono što je bitno: trebamo stalno iznova ispovijedati da će On doći suditi žive i mrtve; to je ujedno i poziv na obraćanje i upozorenje da budemo svjesni da taj čas može biti vrlo blizu. Na neki način kao što je pojedinačni sud psihološko duhovne naravi, opći sud je kristološke naravi. Daje jedno sveopće priznanje Krista, On se tu pokazuje kao vladar svemira kao onaj čije kraljevstvo sada na neki način vidljivo svima”, rekla je profesorica.

Idu li životinje u raj?

 “Kad se pitamo o kućnim ljubimcima ili životinjama koje volimo, hoće li završiti u raju, tu se treba paziti banaliziranja. S druge strane, to pitanje ima smisla zato što je Bog stvoritelj, Bog stvara ne samo čovjeka nego stvara prirodu, stvara svijet, stvara i životinje. U tom smislu ima puno naznaka i o tome se govori u suvremenoj eshatologiji da će čak i životinje imati nekakvo svoje mjesto. Naravno one nemaju dušu pa to nije na istom nivou kao za čovjeka, ali one mogu biti preobražene jer više ne mogu živjeti. To je samo teorija i ima smisla ako to utemeljimo u Božjem stvarateljskom smislu, da je Bog sve stvorio i ne želi da stvoreno propadne”, odgovorila je na pitanje slušatelja doc. dr. Mršić Felbar.

Cijelu emisiju možete pregledati ovdje: