„Konjic: 365 dana“ - treći je film u serijalu digitalnih žrtvoslova hrvatskog naroda u BiH koji donosi priču o hrabrosti malobrojnih hrvatskih branitelja i nekoliko tisuća hrvatskih civila koji su punih godinu dana izdržali pod opsadom u enklavi na ulazu u grad Konjic. Kroz autentična svjedočanstva, redatelj Matija Ricov i njegovi suradnici nastoje sačuvati istinu o teškoj povijesti Hrvata u BiH, osnažiti kolektivno sjećanje i pružiti glas onima čije su priče desetljećima ostale neispričane.
Zajednica Nanovo rođeni već nekoliko godina intenzivno djeluje u Bosni i Hercegovini u službi evangelizacijskog poslanja. Redatelj dokumentarnog filma „Konjic: 365 dana“ Matija Ricov u programu HKR-a objasnio je kako ih je njihova misija odvela upravo u BiH.
Tu se upalila ta jedna klica poziva da to bolje proučim.
„Kad gledam unatrag, posljednjih pet godina smo intenzivno prisutni u Bosni i Hercegovini. Već od samog početka zajednice primijetio sam da 90 posto članova vuče korijene iz BiH. Riječ je o djeci prognanika koji su se, nakon što su istjerani sa svojih ognjišta, naselili u zagrebačkim prigradskim naseljima”, ispričao je Ricov.
Dodao je kako je kroz njihove obitelji slušao priče o teškoj povijesti koju su prošli. „Tu se upalila ta jedna klica poziva da to bolje proučim i onda se dogodila ta 2020. godina s koronavirusom”.
Stigli su pozivi iz BiH
Upravo u tom periodu stigao je poziv biskupa Franje Komarice, a kasnije i kardinala Vinka Puljića. „Željeli su da svoja ognjišta, koja se još nisu ugasila dima mladih ljudi, ožive i da ti mladi najprije susretnu Krista, a zatim da ih se motivira da je moguće ostati i izgrađivati BiH”, objasnio je Ricov i dodao su obišli oko 70 župa diljem BiH radeći s mladima.
Željeli su da ognjišta, koja se još nisu ugasila dima mladih ljudi, ožive.
Tijekom djelovanja u BiH, često su nakon programa ostajali za stolom u razgovoru s ljudima, slušajući njihove priče iz rata, a koje su jako malo poznate široj javnosti.
„Istražio sam što su druge dvije strane koje su bile sudionici rata, srpska i bošnjačka, napravile po tom pitanju. Vidio sam puno filmova i materijala, ali nažalost, uvijek je sve prikazano jednostrano i s puno falsifikata. Tada sam shvatio da će u narednih 10-15 godina upravo to postati službena povijest, a mi kao Hrvati učinili smo jako malo.”
Tada sam shvatio da će u narednih 10-15 godina upravo to postati službena povijest.
U tom trenutku u našem sugovorniku javila se unutarnja borba. „Nemam iskustva s filmom, nikada nisam ni pomislio da bih se time mogao baviti. Međutim, postao sam svjestan da se vjerojatno ništa značajno neće pokrenuti samo od sebe. Nas četvero iz zajednice, koji smo dio produkcije, odlučili smo se malo obrazovati. Skinuli smo neke tečajeve o tome kako napraviti dokumentarni film, imali smo jako malo opreme, ali nastao je naš prvi film u serijalu – Uzdol.”
Skinuli smo neke tečajeve o tome kako napraviti dokumentarni film i imali smo jako malo opreme.
Nakon toga krenuli su u daljnje istraživanje i popisivanje svih stratišta koja postoje, s ciljem da ispričaju priče koje su do sada bile zanemarene.
Čuvanje uspomena na junake iz rata
Redatelj filma Ricov naglasio je kako je iznimno važno, posebno kao katolici i vjernici, sačuvati uspomenu na mučenike.
„Znali smo ako to sada ne napravimo da će puno svjedoka biološki otići i da neće imati tko ispričati tu priču. Zapravo, mladi će učiti lažnu povijest. To nas je motiviralo da, unatoč brojnim obavezama, obiteljskim i u zajednici, krenemo na put. Obilaziti ljude, snimati njihova svjedočanstva…”
Ako to sada ne napravimo puno svjedoka će otići i neće imati tko ispričati tu priču.
Tako je nastao i film o Grabovici kod Mostara, a sada rade na velikom i zahtjevnom projektu o općini Konjic, podijeljenom u dva filma. „Vjerujem da nas čeka još puno posla. Treba obići sve ostale općine i sva ostala stratišta. Teško je, zahtjevno je, ali kad to završimo, ja ću sigurno imati mir u savjesti, barem da smo svoj dio ispunili.“
Zahtjevno je, ali kad to završimo, ja ću sigurno imati mir u savjesti.
Mnogi su smatrali da bi bilo bolje da se time bavi netko iskusniji, poput televizije ili stručnjaka, te su upozoravali na moguće posljedice istraživanja takvih tema, osobito u sredinama gdje su Hrvati manjina. Upravo su takvi komentari dodatno učvrstili uvjerenje da je nužno nastaviti s tim radom.
Upravo zbog toga imamo memoricid i tridesetogodišnju šutnju.
„Shvatio sam da se to stalno govori već 30 godina i da upravo zbog toga imamo tu memoricid, tridesetogodišnju šutnju u kojoj mi zapravo ne da ne poštujemo žrtvu našeg naroda i njihov herojski opstanak, unatoč svim protivnim vjetrovima kroz stoljeća, nego čak i sudjelujemo svojom pasivnošću u tom prvom planu“, ispričao je Ricov.
Promocija filma u subotu, 15. veljače 2025.
Prvo svečano prikazivanje filma „Konjic: 365 dana“ održat će se u subotu, 15. veljače 2025. u dvorani Antuna Bauera na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti, na Jordanovcu.
Predviđeno trajanje promocije filma je od 17 do 21.30. „Film ne traje četiri sata. Istina, film je dug – i to nam je bilo važno jer se o ovoj temi šutjelo 30 godina, informacije jednostavno nisu postojale i nastavili smo film“.
O ovoj temi se šutjelo 30 godina.
Istaknuo je kako je bilo izazovno napraviti film te duljine, ali da je to i opravdano. „Mogli smo izabrati pet ili šest najpotresnijih priča i napraviti film od sat vremena, ali nakon istraživanja i razgovora zaključili smo da svi ratni filmovi traju preko tri sata. To su dokumenti za povijest“, objasnio je redatelj i dodao da su pitali za mišljenje stručnjake s televizije te su rekli „da je film dinamičan i da se gleda u dahu.“
To su dokumenti za povijest.
Posebno je naglasio važnost ovakvih filmova za mlade generacije. „Mladi ne čitaju knjige, pogotovo one ratne i povijesne tematike. Teško da će ih detaljno proučavati i upravo zato je ovo možda jedini način da im prenesemo istinu.
Ovo je možda jedini način da im prenesemo istinu.
Vlada velik interes
Interes za film je velik, osobito među ljudima iz Konjica koji danas žive u Zagrebu. „Mnoge od njih boli to što se o ovome jednostavno ne govori.“ Naglasio je da su posljedice rata i dalje prisutne. „Neću sada spominjati imena, ali u našoj neposrednoj blizini žive obitelji kojima su u ovim masakrima stradali očevi, braća, žene i djeca, a o tome se ništa ne zna.“
Mnoge od njih boli to što se o ovome jednostavno ne govori.
Upravo zbog toga zbog toga film je brzo privukao pažnju. „Naša poruka s društvenih mreža vrlo brzo je došla do velikog broja ljudi i zato smo odlučili organizirati još jednu promociju u Sesvetama o čemu će uskoro biti više informacija“, zaključio je Ricov.