Povratak kući i „zaboravljeni“ pozdrav

Don Velimir Tomić posvjedočio je o svom dugogodišnjem misionarskom iskustvu u dalekoj Tanzaniji u nedjelju 21. lipnja u sarajevskoj katedrali, u sklopu 36. susreta misionara Crkve u Hrvata koji se održava od 20. do 24. lipnja u Travniku.

Okupljene je pozdravio s „Hvaljen Isus i Marija“ na svahili jeziku dodajući da njega kao svećenika u Tanzaniji tako pozdravljaju, ne samo katolici nego i drugi.

Prisjetio se svojih dječačkih i mladenačkih dana kada se u kršćanskim sredinama uvijek tako pozdravljalo te spomenuo da je tijekom boravka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini primijetio da je takav pozdrav rjeđi te da se ljudi često uopće ne pozdravljaju.

don Velimir Tomić u sarajevskoj katedrali u sklopu 36. susreta misionara Crkve u Hrvata / Foto: KTA

„U takvim trenucima u mislima uspoređujem svoju domovinu u kojoj sam ponikao i rastao i svoju drugu domovinu Tanzaniju u kojoj uvijek oko misionara ima razdragane i raspjevane djece“, kazao je don Velimir te spomenuo da su se mnoge stvari promijenile i u Sarajevu kamo je došao na studij u Vrhbosansko bogoslovno sjemenište prije 44 godine.

Prisjetio se lijepih studentskih dana od zajedničke molitve u kapelici, slušanja predavanja, ispita, zajedničkog blagovanja, čestog igranja nogometa pokraj crkve Kraljice svete krunice na Banjskom brijegu do ministriranja u sarajevskoj katedrali u kojoj sada ima prigodu slaviti svetu misu.

Istaknuo je da je i njemu teško povjerovati da skoro četiri desetljeća živi i djeluje u Tanzaniji te istaknuo da mu je uvijek radost doći u domovinu i govoriti materinjim jezikom jer je domovina samo jedna – tamo gdje si rođen.

Don Velimir Tomić / Foto:

„Sretan sam što sam tijekom svih tih godina upoznavao ljude u Tanzaniji s našom domovinom i govorio uvijek o Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj kao domovini svog naroda koji je često imao tešku i krvavu povijest“, kazao je te pojasnio da misionari nisu oni koji ljudima donesu samo Sveto pismo i vjeru u Isusa Krista nego sve to nastoje posvjedočiti svojim životom i radom.

„Mi, misionari, nismo došli kao turisti nego smo željeli upoznati ljude, njihovu tradiciju, običaje i živjeti s njima“, kazao je te se prisjetio svoga mladenačkog pomaganja prigodom slaganja mjesečnika „Radosna vijest“ u misijskoj centrali u Sarajevu u vrijeme bogoslovskih dana kod profesora vlč. Zvonimira Baotića i fotografija malih afričkih kolibica i izgladnjele afričke djece.

„Kao mlad svećenik otišao sam u Tanzaniju vidjeti, je li to stvarno tako. Na početku sam se grdno pokajao jer je bilo još gore nego što se to moglo zaključiti na temelju pisama i fotografija. Nije bilo struje, putova, asfalta…

Prvih sedam dana uopće se nisam umivao jer je voda više sličila blatu nego vodi. Počeo sam se umivati kada više nisam mogao izdržati. Moje misionarski poziv došao je na vagu i odlučio sam izdržati ili umrijeti. U to vrijeme hrabrio me je misionar iz Splitsko-makarske nadbiskupije don Nikola Sarić iz župe Trilj govoreći da su svi oni prošli takvo iskustvo“, prepričao je don Velimir prisjetivši se da je nakon nekoliko mjeseci boravka u Tanzaniji obolio od smrtonosne bolesti malarije te da su ga uspjeli izliječiti jakim lijekovima.

don Velimir Tomić – Misija Kisongo, Tanzanija / Foto: PMD

Nakon tri godine vratio se u ratom pogođenu Bosnu i Hercegovinu, a potom se, u dogovoru s tadašnjim biskupom, ponovno uputio u Tanzaniju, gdje i danas živi i djeluje.

Ukratko se osvrnuo na svoj desetogodišnji rad u svojoj prvoj i vrlo brojnoj misiji s 25 bazičnih zajednica. Kazao je da se ponekad znao toliko umoriti vozeći i hodajući po vrućini da bi se navečer srušio i zaspao u svojoj sobi i prije nego bi došao do kreveta.

Poziv misionara je specifičan poziv. Kad prođete teške trenutke, onda ga zavolite.

Tijekom 38 godina njegova djelovanja u Tanzaniji dosta se toga promijenilo, ali nažalost još uvijek ima puno siromaštva, posebno izvan gradova gdje većinom nema pitke vode.

Dodao je da misionari, ako imaju dostatnu pomoć, kupuju vodu jer je to jeftinije od lijekova za liječenje crijevnih bolesti.

Spomenuo je i opasnosti vezane uz pljačku. „Čim sam došao u Tanzaniju, oslobodio sam se sata na ruci“, rekao je propovjednik.

Zaključujući podužu propovijed, don Velimir je duhovito kazao da bi za Misno slavlje u Tanzaniji to bilo „tek zagrijavanje“ za homiliju te zahvalio na molitvenoj i materijalnoj potpori misija.