Svoju zlatnu misu proslavio je u Nacionalnom svetištu sv. Josipa svećenik Varaždinske biskupije vlč. Pavao Markač u srijedu 22. travnja, a na kraju svečanog misnog slavlja uslijedilo je svjedočanstvo brata Ante Slavića – redovničkog udovca.

Foto: Josip Vuković

Brat Ante Slavić, karmelićanin, rođeni Dalmatinac iz Kijeva, Dalmatinske Zagore, osamdesetih godina došao je u Zagreb gdje je na čudesan način upoznao svoju suprugu Miru s kojom je sklopio sakrament ženidbe. Godine 1996. dolaze živjeti u Karlovac, na Rakovac u Župu Presvetog Trojstva koju vode franjevci, kao što vode i župu u rodnom Kijevu. Dok mu je supruga bila živa vodili su privatni posao, a jedan dio života proveo je kao hrvatskih branitelj te je bio aktivan u Hrvatskoj vojsci. Sa suprugom je živo 35 godina kada je preminula.

“Moja pokojna supruga Mira htjela je biti karmelićanka. Jednom mi je poklonila knjigu od Majke Terezije ‘Povijest jedne duše’ koju je čitala još kao djevojka. To je prva duhovna knjiga koju sam uopće pročitao. Nakon toga moj je život povezan s Karmelom i karmelskom duhovnošću. Zapravo cijeli život izučavam Karmel i ne znam ništa više već Karmel. Specifična karmelska duhovnost, molitva, kontemplacija, tišina oduvijek me privlačila”, rekao je.

Moja pokojna supruga Mira htjela je biti karmelićanka.

Brat Ante je rekao kako nekome “izvana” može izgledati pomalo čudno i nerazumljivo da je u ovim godinama otišao  u samostan, “ali da taj vidi moju nutrinu onda bi shvatio da sam samo nastavio hodati za Onim koji me na jednoj duhovnoj obnovi dotakao.”

Foto: Josip Vuković

Priznao je kako se u tom trenutku nešto promijenilo u njemu i od tada je počeo raditi nešto drugačije. “Počeo sam raditi na sebi, gledati svoju nutrinu i tražiti onoga koji me dotakao. Slijedio sam Gospodina, zapisivao sam stvari koje mi se događaju, kako ih ja vidim, kako to Krist hoda sa mnom. Dvije godine kako mi je supruga preminula jednostavno sam osjetio ne blagi, nego žestoki poziv i doslovce vam mogu reći taj je događaj u potpunosti izmijenio moj život. Poput onoga iz života proroka Ilije kada je išao pomazati Elizeja, radnika koji se nakon posla htio proveseliti, a Ilija mu govori: ‘Ja sam svoje učinio, a ti kako hoćeš.'”

Dvije godine kako mi je supruga preminula jednostavno sam osjetio ne blagi, nego žestoki poziv i doslovce vam mogu reći taj je događaj u potpunosti izmijenio moj život.

Karmelićanin je posvjedočio kako se upravo to i njemu dogodilo. “Bog me cijeli život pripremao za ovo. Nije me navukao, ni ucjenjivao nego je jednostavno rekao: ‘Ante, ja sam sve učinio ti kako hoćeš!'”

Ipak, brat Ante je rekao kako je imao i puno nedoumica, a jedno od pitanja bilo je i što će s djecom. “Pokušat ću slikovito objasniti. Čuo sam Božji glas koji mi govori: ‘Oni su moji.’ Tu sam stao. Jasno da su bili zbunjeni, ali kada sam osjetio to ‘oni su moji’ bilo mi je jasno da im ja ne mogu dati više od samog Boga.”

Nije me navukao, ni ucjenjivao nego je jednostavno rekao: ‘Ante, ja sam sve učinio ti kako hoćeš!’

“Nadalje, svjestan sam da ovo ne može čovjek učiniti”, naglasio je.

Slavić je podsjetio da je ovakvih primjera u Crkvi uvijek bilo. Sveta Rita također je kao udovica i majka ušla u samostan. Ipak, u zadnje vrijeme takvih je primjera možda manje u našoj Crkvi.

“Znaju mi ljudi reći koko je to super i da sam se dobro snašao. No, ovo što ja nastojim živjeti nije poput onoga ući u neko društvo: lovačko, ribolovačko, šah, neki klub. Ovo što ja osjećam i nastojim živjeti jest poziv. Poziv koji osjećam nije zato da bih ja ljudima govorio kako se živi, kako biti malo žešći vjernik. To je jednostavno služenje. I tek sada znadem koju cijenu ima habit i koliko je vrijedna molitva svakog čovjeka”, rekao je i prisjetio se kako je kao vjernik laik sjedio u crkvenim klupama i nije puno razmišljao. “Znao sam se pomoliti za nekog fratra, svećenika, ali više sam ih kritizirao jer sam želio da budu onakvima kakvima ih ja želim. Sada drugačije osjećam snagu molitve i puno mi pomažu molitve vas vjernika za nas redovnike”, dodao je.

Foto: Josip Vuković

Brat Ante prošao je jedan dio formativnog puta i dao je svoje prve redovničke zavjete, no njegova formacija trajat će još nekoliko godina. “Kuda će me Gospodin usmjeriti – nemam pojma. Pustio sam njega neka radi što hoće”, rekao je iskreno.

Pustio sam njega neka radi što hoće.

O svom životnom putu napisao je i knjigu koja je nedavno ugledala svjetlo dana – “Pozvani na Gozbu Jaganjčevu. Svjedočanstvo. Put od braka do redovništva”. Ova je knjiga pisana dugi niz godina. “Želio sam poput nekog slikara, ili glazbenika koji preko umjetnosti iznosi iz sebe svoju nutrinu i ja svoju duhovnu nutrinu, gibanja i kretanja zapisivati. Nisam znao da će to biti knjiga, niti da ću biti redovnik. Svoj hod s Kristom zapisivao sam, a tu su zapravo svi moji padovi i usponi. Najinteresantnije u tome jest to da se sve događalo ovdje u Karlovcu u ovom dekanatu, a na tom mom putu jesu svećenici i laici. Eto dragi Bog je tako htio, da to opišem u ovoj knjizi”, kazao je brat Ante.

Brat Ante prihode od prodaje svoje knjige dao je za potrebe Nacionalnog svetišta sv. Josipa.

Foto: Josip Vuković