"Radost se ne veže uvijek uz izraz lica, nego uz stanje duha. Smatram da potpuno radostan čovjek može biti jedino i samo onaj koji živi u skladu sa svojom savješću", istaknuo je franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Dvanaestogodišnjeg dječaka koji je u bolnici bio tri mjeseca upitao sam ga želi li biti misionar i spašavati duše. „Ali, oče, ne mogu ni sjediti u krevetu. Jedva se mogu pomaknuti.” "Točno. Ako prineseš svoje patnje za duše, možeš ih spasiti bolje od mene. Vidiš, Isus je propovijedao i činio mnoga čuda, ali se samo nekoliko ljudi obratilo. Međutim, kada je patio i umro, On je otkupio cijeli svijet.” Čuvši to, mladić je počeo plakati. "Zašto plačeš?" Zato što sam izgubio godinu dana pateći. Zašto mi to nitko nije rekao prije godinu dana?" Od tada više nije plakao. Umjesto toga, što je više patio, postajao je sretniji. Jer je pomagao spasiti više duša.

Sveti Ignacije Lojolski predlaže da, razmišljajući o uskrsnuću našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, u ovim uskrsnim razmatranjima, molimo za plod kreposti.

Neposredno prije svog posljednjeg Uskrsa na zemlji, Pier Giorgio napisao je dugo pismo svom najboljem prijatelju, Marcu, i završio ga ovom prekrasnom željom: „Šaljem ti svoje najbolje želje, radije samo jednu, ali vjerujem da je to jedina želja koju pravi prijatelj može učiniti dragom prijatelju, a to je: Mir Gospodnji.

Trebamo život i smrt; smrt je ta koja život čini tako dragocjenim.

Isusovac p. Mirko Nikolić piše o raspoloženjima kojima bismo trebali težiti u korizmeno vrijeme kako bismo duhovno rasli i napredovali. Ta raspoloženja su skrušenost srca, povjerenje u Boga, strpljivost i radost, a o svakom možete detaljnije pročitati u nastavku.

"Kada te život zaboli, podijeli ga s drugima. Ako ponekad možda trebaš potražiti i stručnu pomoć, nemoj se bojati to učiniti. Samo si čovjek. Ranjiv si. Neki ljudi boje se priznati i sebi i drugima da su ranjivi pa u svojoj boli ostanu sami i onda ih bol nadraste i uništi im život. A nije tako trebalo biti. I ne treba tako biti", piše fra Josip Vlašić u svojoj kolumni.

"Nestanak radosti je ujedno i nestanak života. A život umire s grijehom! Sv. Pavao piše: Grijeh rađa smrt! Napravimo sada logičan zaključak: Ne može izgubiti vjeru tko ne napravi smrtni grijeh. Grijeh ubija život, a time nestaju vjera i radost. Teško je naći čovjeka koji je izgubio vjeru, a da prije toga nije počinio smrtni grijeh!", piše don Antun Nižetić u svojem promišljanju o radosti.

Životna utrka za materijalnim bogatstvom, za novcem, ugledom, položajem, slavom, zemaljskim uspjehom i slično, ne donosi čovjeku trajnu radost. Trajnu radost, dakle, može osjetiti samo onaj koji ozbiljno i u potpunosti bude na strani Božjoj.

"Život u radosti podrazumijeva da znamo plakati sa zaplakanima, a radovati se s radosnima. Radost života možeš si jedino ti oduzeti, ako zaboraviš kako je Gospodin tvorac istinske sreće i kako će istinska sreća biti jedino u Raju", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.