[POTPUNA RADOST]

Svaki čovjek želi biti sretan. Sreća je, ipak, poput sapunice – lijepa i zanimljiva, ali prolazna.

Veže se uz plitke i često neprilične emocije te ne opstaje dugo uslijed svakodnevice.

Često se veže uz pokazivanje zubi – uz (o)smijeh.

Radost je nešto drukčija od sreće.

Radost je stalna, čvrsta, stamena.

Uz radost dolazi mir – čak i u teškim kušnjama.

Radost se ne veže uvijek uz izraz lica, nego uz stanje duha.

Smatram da potpuno radostan čovjek može biti jedino i samo onaj koji živi u skladu sa svojom savješću.

Glas savjesti se može utišati – i to jako – ali ubiti nikada.

Možemo se jako dobro uvjeriti da činimo dobro, ali uvijek postoji ono jedno zrno sumnje koje nas upozorava da nešto nije u redu.

To nije potpuna radost.

Češće sam vidio potpuno radosnog siromaha, nego bogataša.

Nikada nisam sreo potpuno radosnog prevaranta u braku ili financijama.

Često srećem potpuno radosne iskreno pokajane grešnike.

Nikada nisam sreo potpuno radosnog bogataša koji je zavidan i pohlepan.

Često sretnem tjelesno bolesne ljude čista srca koji su potpuno radosni.

Nikad nisam sreo posve zdravog čovjeka koji je potpuno radostan, a nezahvalan.

Čudno i neobično?

Možda. Ali je tako.

Isuse, učini našu radost potpunom obnavljajući u nama čežnju za traženjem smisla i ljubav prema tebi i braći ljudima!