Mnogi danas većinom teže vlastitoj radosti. Često pritom olako zaboravljaju na druge, ali radost ti je darovana da ju dijeliš s drugima. Nije dovoljno da si samo ti radostan, već je važno da tvoja braća i sestre također žive radosno.

Svećenik mora podijeliti tugu obitelji zbog umiranja, radost krštenja, tugu smrti i sprovoda, ali i radost braka. Uz to svećenik sudjeluje u pastoralu, nadgleda katehezu, ispovijeda i slavi sv. mise, radi u uredu, izdaje dokumente, vodi matične knjige, vodi financije i računovodstvo, brine za održavanje crkve, okuplja djecu, mlade, stare, pokušava stvoriti zajednicu. Molimo li za naše svećenike?

Gospodin nam dopušta da prolazimo kušnje da bismo mogli dokazati svoju ljubav prema Njemu strpljivom ustrajnošću u poslušnosti njegovim zapovijedima. Ne trpimo nikakva iskušenja kojima nam On ne daje snage odoljeti. Unatoč našoj slabosti, možemo se pouzdati da će nas Gospodin izbaviti od svakog zla, koliko god patili.

"Budimo mi ti koji počinju nov život, i ne samo za nas nego za sve! Ako smo uvijek ukočeni, umorni, nepomični, ako uvijek čekamo druge, nećemo stići nikamo, dapače, nazadovat ćemo. Nasuprot tomu, ohrabrimo se, ustanimo, pođimo naprijed i slijedimo nadu koja živi u nama. Kad vide kako se naša srca raduju, i drugi će nas slijediti jer je to ono što i oni traže", poručila je Majka Elvira, osnivačica zajednice ‘Cenacolo’.

"Radost se ne veže uvijek uz izraz lica, nego uz stanje duha. Smatram da potpuno radostan čovjek može biti jedino i samo onaj koji živi u skladu sa svojom savješću", istaknuo je franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Dvanaestogodišnjeg dječaka koji je u bolnici bio tri mjeseca upitao sam ga želi li biti misionar i spašavati duše. „Ali, oče, ne mogu ni sjediti u krevetu. Jedva se mogu pomaknuti.” "Točno. Ako prineseš svoje patnje za duše, možeš ih spasiti bolje od mene. Vidiš, Isus je propovijedao i činio mnoga čuda, ali se samo nekoliko ljudi obratilo. Međutim, kada je patio i umro, On je otkupio cijeli svijet.” Čuvši to, mladić je počeo plakati. "Zašto plačeš?" Zato što sam izgubio godinu dana pateći. Zašto mi to nitko nije rekao prije godinu dana?" Od tada više nije plakao. Umjesto toga, što je više patio, postajao je sretniji. Jer je pomagao spasiti više duša.

Sveti Ignacije Lojolski predlaže da, razmišljajući o uskrsnuću našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, u ovim uskrsnim razmatranjima, molimo za plod kreposti.

Neposredno prije svog posljednjeg Uskrsa na zemlji, Pier Giorgio napisao je dugo pismo svom najboljem prijatelju, Marcu, i završio ga ovom prekrasnom željom: „Šaljem ti svoje najbolje želje, radije samo jednu, ali vjerujem da je to jedina želja koju pravi prijatelj može učiniti dragom prijatelju, a to je: Mir Gospodnji.

Trebamo život i smrt; smrt je ta koja život čini tako dragocjenim.

Isusovac p. Mirko Nikolić piše o raspoloženjima kojima bismo trebali težiti u korizmeno vrijeme kako bismo duhovno rasli i napredovali. Ta raspoloženja su skrušenost srca, povjerenje u Boga, strpljivost i radost, a o svakom možete detaljnije pročitati u nastavku.