Isusovac p. Mirko Nikolić piše o raspoloženjima kojima bismo trebali težiti u korizmeno vrijeme kako bismo duhovno rasli i napredovali. Ta raspoloženja su skrušenost srca, povjerenje u Boga, strpljivost i radost, a o svakom možete detaljnije pročitati u nastavku.

"Kada te život zaboli, podijeli ga s drugima. Ako ponekad možda trebaš potražiti i stručnu pomoć, nemoj se bojati to učiniti. Samo si čovjek. Ranjiv si. Neki ljudi boje se priznati i sebi i drugima da su ranjivi pa u svojoj boli ostanu sami i onda ih bol nadraste i uništi im život. A nije tako trebalo biti. I ne treba tako biti", piše fra Josip Vlašić u svojoj kolumni.

"Nestanak radosti je ujedno i nestanak života. A život umire s grijehom! Sv. Pavao piše: Grijeh rađa smrt! Napravimo sada logičan zaključak: Ne može izgubiti vjeru tko ne napravi smrtni grijeh. Grijeh ubija život, a time nestaju vjera i radost. Teško je naći čovjeka koji je izgubio vjeru, a da prije toga nije počinio smrtni grijeh!", piše don Antun Nižetić u svojem promišljanju o radosti.

Životna utrka za materijalnim bogatstvom, za novcem, ugledom, položajem, slavom, zemaljskim uspjehom i slično, ne donosi čovjeku trajnu radost. Trajnu radost, dakle, može osjetiti samo onaj koji ozbiljno i u potpunosti bude na strani Božjoj.

"Život u radosti podrazumijeva da znamo plakati sa zaplakanima, a radovati se s radosnima. Radost života možeš si jedino ti oduzeti, ako zaboraviš kako je Gospodin tvorac istinske sreće i kako će istinska sreća biti jedino u Raju", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Franjo nam govori da sve što imamo, osim grijeha, dar je našeg Gospodina. Najveći dar koji možemo primiti jest podnositi strpljivo i za Ljubav Kristovu sva iskušenja i nevolje koje nam Gospodin pošalje. U Isusu Kristu ovi križevi postaju naši. Drugi darovi koje nam Bog daje nisu doista naši i mogu nam biti oduzeti. Kada se oneraspoložimo ili nas uzruja nepravda i povrede koje nam ljudi nanesu, ne odbijamo li najveći dar koji nam Gospodin daje? Ne odbijamo li najveću slavu uopće, slavu Križa našeg Gospodina Isusa Krista? Sveti Franjo je doista shvaćao Križ našeg Gospodina. Franjo je znao da se suobličavamo Isusu prihvaćanjem (poput Isusa) onoga što nam dolazi iz ruku našeg Oca. Zato učimo od Isusa.

Zašto je molitva lijek za tugu? Tužni smo ako se usredotočimo isključivo na ovaj svijet. Svi naši dragi već su umrli ili će u konačnici umrijeti, a i mi također. Da, možemo se skrivati od ove stvarnosti pomoću ‘ispraznih užitaka’, kako ih Franjo naziva, ali oni ne mogu nadići stvarnost kada ovako i onako sve završava sa smrću.

Radost je najbolje svjedočenje koje možemo ponuditi Božjem narodu koji smo pozvani služiti i pratiti ga na hodočašću prema susretu s Bogom, rekao je Sveti Otac, uputivši video-poruku konferenciji redovnica i redovnika Latinske Amerike i Kariba.

"Poput života mnogih koji ovo čitaju, ni moj život nije savršena slika. Povijest koju sam proživjela nesumnjivo je manje stjenovita od života mnogih drugih. Međutim, to što sam preživjela nasilnu trudnoću s nepunih četrnaest godina, ne čini me čudom. Iako sam bio blagoslovljena da završim srednju školu i fakultet, udam se i imam djecu, to također nije razlog. Tijekom 16 godina preživjela sam dijagnozu raka dojke BRC1, gen za koji je ubio sve moje ženske prethodnice u obitelji. Iako me pobjeda vječno čini vječno zahvalnom, ni to nije razlog što sam čudo. Samo moje postojanje označava pravo čudo. Postojim jer se Bog, Stvoritelj, udostojio stvoriti me."

To što nikada nismo pročitali da se Isus smijao u Novom zavjetu, ne znači da nije cijenio humor. Smijeh je zaista dobar lijek. Spašava nas od tvrdoglavosti, straha i iskušenja da se preozbiljno shvatimo. Život je težak, ali smijeh može dodati slatkoću i pružiti nam određenu opuštenost.