"Ime si dobio od trenutka rođenja. Ali već ti je Bog dao ime kad te pozvao u život. U trenutku začeća. Tvoje tijelo raste, ti se razvijaš, ali ime tvoje ostaje. I to ime ti nosiš i kad ideš u bolnicu. Pod tim imenom je tvoj krsni list, pod tim imenom ti je školska svjedodžba, pod tim imenom je tvoja diploma, pod tim imenom tvoj doktorat. Pod tim imenom ćeš konačno i umrijeti i prijeći na drugi svijet. Pod tim imenom je sve. Dakle, tvoje ime je toliko dragocjeno", poručivao je Tomislav Ivančić.

"Pogrešno je sadašnje stanje i osjećaje prenositi na sutra. Svakom je danu dosta njegova zla. Dobrota i čovjekoljubivost u nama mala su djeca koja žele izrasti. Važno je da to želiš i da moliš i raditi da to bude", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Duhovno pomoći čovjeku".

"Zbog tih iskustava čovjek ne smije mijenjati svoj jezik, jer, izgovarajući pobožne riječi, on izgleda prozelitski, a njegove ga riječi uvjeravaju kao da je već daleko odmakao. Tako nastaje varka. On svoje riječi, misli i osjećaje miješa sa stvarnošću duhovnog života. Ako si malo prokopao rukom zemlju te je tu počela izvirati voda, onda ne trebaš odmah govoriti kao da si napravio vodopad za svoje mjesto, kao da već brodovi plove rijekom koja teče iz tvog izvora. Ostati trijezan, razuman, ne mijenjajući ništa izvana, nego dopustiti da te Bog mijenja iznutra", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Duhovno pomoći čovjeku".

"Vratimo se i Bog će nas pustiti da mu služimo, to znači dat će nam neizmjerno svojih darova, samo mu se vrati, neka ti bude važan", poručuje Tomislav Ivančić u svojim nagovorima.

"Kako je dobro biti čovjek koji živi po zakonitosti sunca, mjeseca, zvijezda, po zakonitostima biljaka i životinja. Po zakonitostima svoje savjesti, svoga srca i svojih osjećaja. Koji živi po zakonitostima svojih poštenih roditelja, prijatelja, dobročinitelja. Kako je dobro biti čovjek, a ne rob. Kako je dobro vladati tijelom i užitcima, jelom, pićem i cigaretama, drogom, politikom i javnim medijima, a ne biti njihov rob", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Minuta za tebe".

"Treba puno hrabrosti za susret s majkom, za zagledanost u njezine oči, za priznanje da smo slabi i da se želimo vratiti. Isus iz Nazareta je na križnom putu sreo svoju vjernu majku. Oni su se stopili u jedno. Zato kršćanska duša ne može odvojiti Isusa od Marije. Svaki od nas treba blagoslovljeno srce majke, da bi preživio sve padove i očaje. Majka je dolazak neba", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Gdje je izlaz".

"Kao što mogu moliti za nekoga tko je bolestan, tako je normalno da mogu zamoliti Gospu da se za mene moli. Moliti pred njezinim kipom ili slikom pomaže nam da osjetimo njezinu blizinu i da je s nama te nas zagovara", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Kako razgovarati s Bogom".

"Nada je, naime, kad se sve ljudske mogućnosti iscrpe i kad nema više ljudskog izlaza. Tada dolazi Božja pomoć. Drugim riječima: nada je Bog", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Povratak nade".

"Vjerovati da Bog postoji ne znači odrediti mjesto gdje on jest, jer Bog nije podložan prostoru i vremenu; ne može ovdje biti, a drugdje ne biti. Kao što pravda i ljubav ne mogu ovdje biti, a drugdje ne biti, kao što su sve duhovne vrjednote bezvremenske, neograničene na prostore, tako je i Bog netko tko zapravo jest. On ne može ne biti. Ma koliko ljudi mrzili, time ne mogu dokazati da ne postoji ljubav", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Preobrazba Crkve za svijet".

"Težak je rastanak onih koji se vole. To je kao da čovjeka razdijeliš na dvoje i nijedan dio više ne može živjeti. Prijatelji koji se poštuju, roditelji i djeca, oni su kao jedna duša u dva tijela. To su duše koje su se stopile u jednu, koje su se dodirnule i više ne mogu jedna bez druge", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Preobrazba Crkve za svijet".