"Što se više bojiš, to više postaješ nitko i ništa! Ti tada bježiš od onih ideala, ti bježiš od onoga što moraš u sebi ostvariti. Ti ne vjeruješ da zapravo Stvoritelj svijeta pobjeđuje sve i samo hrabrima on pomaže. A hrabar je onaj koji upravo ide protiv straha", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Kako pobijediti strah".

"Onaj koji ustraje do kraja, rekao je on, taj će se spasiti. Budi siguran da dobro i pravda, sloboda i mir neće nikad izgubiti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Još se možeš vratiti".

"Tražiti, dakle, da nas svi ljube jest promašen život. Na zemlji se trpi i umire. Ovdje se gubi i sve ostavlja iza sebe. Ovdje nitko ne može ostati zdrav, ovdje nitko ne može ne umrijeti, ne zadobiti ranu, ne biti kritiziran, ne biti više ili manje obespravljen, ovdje nema ljudi koji ne plaču", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Putovi puni nade".

"Ali, ti znaš da imaš jednu savjest, i da je samo jedan Bog i da je jedan život na zemlji, ti znaš da ti je taj Bog darovao tvoj talenat i da je tvoja sreća samo u tome da ga uložiš i za sebe izyučeš stostruko. Ti si dragocjenost, jer nitko u povijesti čovječanstva nije bio kao ti. I samo zato ti možeš svijetu, domovini i sebi dati to što je u tebe stavio Bog", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Putovi puni nade".

"Dobrota je svjetlost. Tama se tjera samo tako da unosimo svjetlo. Želimo li, dakle, popraviti čovjeka, ne treba i ne smije se upozoravati na zlo, nego u njega unositi dobro, poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "33 meditacije".

"Nikada ne idi životom ne čineći barem nešto. Ne idi spavati, a da prije spavanja nisi odlučio da ćeš sutra ostvariti neke nove stvari", poručuje Tomislav Ivančić u "Minuti za tebe".

"Biti vjernik ne znači imati životne staze posute cvijećem i suncem, nego kroz suze gledati sunce ili umjesto sunca vidjeti prekrasnu dugu u beskrajnoj ljepoti boja. Bit vjernik znači patiti, ali i dobiti snagu protiv patnje; plakati, ali i biti utješen, biti ranjen, ali i zaviti rane; biti u mraku, ali i dobiti svjetlo za izlazak iz mraka; umrijeti, ali i uskrsnuti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oaze života".

"U patnji je stoga važno uvijek gledati naprijed, gledati u Božje lice, tražiti Božju prisutnost i prihvaćati njegovu volju, te tako omogućiti da patnja što prije završi. Neka ti Bog dade snagu da život i patnje hrabro izneseš do uskrsnuća i vječnosti", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Tako je malo potrebno" .

"Kad muž i žena shvate i prihvate da žive od istog Boga i da je njihova različitost bogatstvo koje mogu darovati jedno drugom, pa da ga zajednički razdijele svojoj djeci i društvu u kojem žive", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Liječiti brak i obitelj".

"Bog je, naime, svjestan da je svako udaljavanje čovjeka od Boga udaljavanje čovjeka od sebe samoga i od života. Lijek protiv ljubomore jest ljubav. Ljubim li nekoga, postajem vječan, i u toj vječnosti spašavam drugoga i tada ga nikada ne mogu izgubiti. Treba zato svaki dan učiti ljubiti, ali istodobno izmoliti ljubav, jer ona je i dar neba", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Liječiti brak i obitelj".