"Vratimo se i Bog će nas pustiti da mu služimo, to znači dat će nam neizmjerno svojih darova, samo mu se vrati, neka ti bude važan", poručuje Tomislav Ivančić u svojim nagovorima.
Dakle, ako se vratiš Bogu ponovno i ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, tada će se ljudi okrenuti k tebi, ali ti se ne smiješ okrenuti k njima. To je sva mudrost našeg života i tko to ne shvaća vrlo brzo će pasti. Koliko je lijepih projekata bilo, koliko dobrih ljudi koji su organizirali studente i mnoge druge ljude oko nas u Hrvatskoj, traje to desetak godina i samo se raspadnu. Ti se počneš radovati, gle kako k meni dolaze ljudi, koliko ja imam studenata na vjeronauku, a gledaj koliki meni na molitve dolaze, a gle kada ja organiziram ovdje ili ondje… Čim se počneš hvaliti ti gubiš, ti si se okrenuo ljudima i gotov si. Pusti, ne gledaj tko ide za tobom, ti idi za Bogom, ti budi svijetlo, oni će onda u tom svijetlu hodati.
Pusti, ne gledaj tko ide za tobom, ti idi za Bogom, ti budi svijetlo, oni će onda u tom svijetlu hodati.
Zanimljivo je kako smo maleni u svome životu i kako ne možemo vjerovati da možemo velike stvari činiti i da za to ne trebaju neki veliki, veliki koraci, pothvati, da moramo biti sveti. Mi obično mislimo da biti svet znači biti bez grijeha, čist, živjeti drugačije, sjediti u trnju, pepelu, ne jesti, ne piti, e prijatelji dragi, sveci su najnormalniji ljudi. Jeste li vidjeli papu Ivana Pavla II., volio je jesti i piti, bio je glumac i govorio jezike, kako nas je samo volio, jednostavan bio? Kad je od bolesti imao iskrivljeno lice, njemački teolozi su mu rekli da dade ostavku, sramota je da ga takva gledamo na televiziji. On je rekao da je papa i s takvim licem, tek sad pravi. Sjetimo se, u kolicima dolazi i služi svetu misu kod nas 2003., dvije godine prije smrti. I tako brzo postaje proglašen svetim, nevjerojatno, tako reći u nekoliko godina.
Mi obično mislimo da biti svet znači biti bez grijeha, čist, živjeti drugačije, sjediti u trnju, pepelu, ne jesti, ne piti, e prijatelji dragi, sveci su najnormalniji ljudi.
Jesmo li svjesni toga, kako je svetost nešto najnormalnije, pa gledajte Isusa, biti svet znači biti kao Isus, i zato slušati njegove riječi, razmatrati njegove riječi, i činiti ono što treba, ono što on kaže. Normalno, kao što majka kaže djetetu: “Idi donesi kruha iz pekare“. Dijete ode, donese kruh. Ako tebi Isus kaže: „Idi oprosti onom čovjeku“, tada idi u duhu k njemu i oprosti mu. Kada to načiniš tada vidiš, donosiš i ti kruh, novi život, slobodno srce, rasterećene misli, u tome je dakle sva veličina našega života.
Kada to načiniš tada vidiš, donosiš i ti kruh, novi život, slobodno srce, rasterećene misli, u tome je dakle sva veličina našega života.
Dakle, “Ako mi se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš, ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš usta moja. Oni će se okrenuti k tebi, ali ti se zato ne smiješ okrenuti k njima.“ Vratimo se i Bog će nas pustiti da mu služimo, to znači dat će nam neizmjerno svojih darova, samo mu se vrati, neka ti bude važan.