"Pod svime izvanjskome i u tebi poput vrela teče Božić. Nađi neki mirni kutak, opusti se, neka te preplavi sveta Nazočnost ove noći, dopusti tišini da govori glasnije od buke, otvori srce i osluškuj kako se Život – pisan velikim slovom – smješta među nas, da nas opet porazmjesti svakog na svoju baštinu i svoje ognjište darovano od Boga. Neka Bog progovori u tvome srcu, da bi Mu ti mogao odgovoriti životom", piše prof. Tomislav Ivančić u knjizi "Oaze života".

"Ma koliko čovječanstvo uništavale pošasti poput kuge ili kolere, ma koliko ga uništavale strasti, ratovi, mržnje i bratoubilački pohodi, opet se u čovjeku nade snaga da bude bolji, da nađe mir i da opet živi u slozi s drugima. Rođeni smo da hodamo uspravno. Udahnut nam je životvorni besmrtni dah da nikad ne pristanemo na smrt. Dana nam je čežnja za humanošću i dobrotom da nikada zloća i mržnja ne zatvore nad nama grob. Dana nam je slobodna volja da se u najtežem moralnom ropstvu opet okrenemo prema slobodi, da u najtežem mraku ne posumnjamo da će uskoro jutro i da će doći svjetlo", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Gdje je izlaz".

Vlč. Tomislav Ivančić u svojoj knjizi "Putevi nade" pisao je o odnosu u braku koji se ne sastoji samo od lijepih trenutaka, već i od svađa i nesuglasica koje nam pokušavaju dati do znanja da se život ne sastoji od izbjegavanja povrijeđenosti.

"Najljepša su vremena u kojima se treba boriti. Opet se traže ljubav i molitva, opet treba uzeti krunicu u ruke i Boga kao jedini oslonac da bi smo dobili i drugu bitku, bitku za čovjeka", stoji na Facebook stranici "Tomislav Ivančić" o važnosti molitve krunice i vjeri u teškim vremenima koja od nas traže hrabrost i ustrajnost u borbi za za pravdu.

Facebook stranica "Tomislav Ivančić" objavila je kratak i zanimljiv tekst iz razgovora s pokojnim prof. Tomislavom Ivančićem kojim nam poručuje da ostanemo vjerni Bogu bez obzira na bujanje zla u svijetu i prepuštenost onima koji imaju moć, a ne žele dobro čovjeku.

"Ljudi mogu govoriti što god hoće, njihove riječi prolaze kao voda u rijeci, a ja ostajem. Dani i vrijeme prolaze, a ja ostajem. Sve se mijenja, ja ostajem. Čini mi se kao da sam se spustio u najdublje predjele sebe. Oslanjam se na temeljne kosti svoga tijela. Opušten sam. Miran sam. Ništa me ne može pokrenuti i uznemiriti", zapisao je u svojem promišljanju prof. Tomislav Ivančić.

Utemeljitelj hagioterapije, prof. Tomislav Ivančić podijelio je iskustvo kliničke smrti prijatelja i njegov doživljaj smrti osvrnuvši se na misterij smrti i tjelesnog umiranja. "Smrt je, zapravo odlazak tamo kamo neprestano čeznemo, da se opustimo, da se smirimo, da uživamo i da budemo sretni. To je ono što nam je potrebno svakoga dana", poručio je prof. Tomislav Ivančić.

U povodu blagdana Svih svetih i Dušnog dana prisjećamo se što su za Hrvatski katolički radio govorili fra Zvjezdan Linić, prof. Tomislav Ivančić i fra Bonaventura Duda.

"Kad čovjek gazi savjest, postaje nečovjek. Uzalud je sve što čini i zaludan je njegov boravak na Zemlji. Kad, naprotiv, čini što je dobro i pravedno, sretan je i kad nema ništa drugo do kruha i ruha. Savjest je otvoren put k Iskonu, k Izvoru. Savjest je izravno komuniciranje s Bogom i onda kad toga nismo svjesni. Onaj tko čini dobro jest s Bogom. Bezbožan je onaj tko čini zlo pa makar riječima i priznavao Boga" piše Tomislav Ivančić u knjizi "33 meditacije".

"Čovjek je poput vrta, bila u njemu lošija ili dobra zemlja, svaki trud i briga oko njega dat će bolje plodove. Svi smo mi, jedni drugima, vrtlari. Zadobiješ li od Boga snagu da se potrudiš oko ljudi s kojima živiš, vrlo brzo će ti se to vratiti dobrim plodovima. Ljudi oko tebe porast će u svakom dobru, a zlo će se u njima smanjiti. Opraštanje, razumijevanje i opravdanje drugih djeluje na duhovnom planu poput ekološkog pokreta. Ono čisti duhovne prostore oko nas", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Ako oprostiš".