U Slavonskom se Brodu od 13. do 15. listopada održava Škola animatora za članove Franjevačke mladeži - Frame Osječkog područnog bratstva s njihovim duhovnim asistentima.

Franjevac HFP. sv. Ćirla i Metoda, fra Vinko Brković odlučio se slijediti primjer sv. Franje kojeg Crkva danas slavi. Za Hrvatsku katoličku mrežu otkrio je koliko mu u životu znači primjer sv. Franje i suživot s braćom.

Svake godine slavi se svetkovina Duhova, ali nekako se uvijek svede na čestitanje „rođendana“ Crkve i priču o Duhu Svetom, ali sve to ostane dosta i nedorečeno. Ostaje nedorečeno jer danas ipak nije rođendan Crkve, iako će ga mnogi čestitati kao takvoga. Prije nego što pođete na profile mnogih svećenika i kopirate ih u komentar kao dokaz: „Ali on je rekao…“, molim vas da pročitate članak do kraja pa se onda odlučite hoćete li učiniti takvo što.

Imaš dostojanstvo koje ti nitko ne može oduzeti, kćer/sin si vječnoga Oca i nitko te ne može otrgnuti iz Njegove ruke. Nemojmo tražiti svoj identitet od drugih, nego prihvatimo onaj koji smo dobili po krštenju i živimo ga uvijek uz pomoć sakramenata!

"Ne bih rekao da je Toma u potpunosti nevjeran, dapače, čini mi se kako je on vjerniji ili barem hrabriji od ostalih apostola. Sjetimo se kako su žene našle prazan grob, potom Petar i Ivan, a u konačnici glavari svećenički potplatili vojnike da kažu da su ga učenici ukrali. Sve su to razlozi zašto su se učenici sakrili i zatvorili vrata. No Toma se očito ne boji, nego on traži Krista, negdje vani, negdje van zajednice onih koji se boje. I tu je on nevjeran, jer misli da će pronaći Krista van zajednice apostola iliti Crkve", poručuje fra Vinko Brković u osvrtu na nedjeljno evanđelje.

Euharistija je najveći dar, dar u kojemu ćemo prepoznati uskrsloga Krista. Upravo zato je hrana bitna sastavnica događaja Uskrsa, ali jednako tako i osobe Isusa Krista koji jest uskrsnuće i život!

U nastavku donosimo homiliju iz 4. stoljeća, koju nam Crkva donosi u današnjoj Liturgiji časova.

Preskakati nedjeljna slavlja znači direktno kršiti Božja zapovijedi, ali u konačnici znači i prestanak služenja. Jer kako služiti ako se nemam gdje učiti služenju? Stoga vratimo se euharistiji, živomu Kristu i učimo se služenju od Njega samoga!

Euharistija je ona u kojoj je Krist trajno prisutan, u kojoj se nama daje da bismo mogli izdržati sve ono što je pred nama. Ne bojmo se povjerovati Njemu koji je sve to prošao radi nas i radi našega spasenja. Ne bojmo se povjerovati Njegovoj riječi, jer samo tu vidimo kako smrt nije kraj i kako nas Bog nikada ne ostavlja!

Živjeti radost Uskrsa znači živjeti i muku petka. A da bismo preživjeli petak potrebno je uči u dvoranu Posljednje večere i blagovati s Kristom. Bez sakramenata, nema ni vjere.