Za mnoge Isusove učenike postoji razumijevanje, ljubav i molitva koju nudimo Isusu. On nas upućuje na Oca i stoga molimo Oče naš, kao što i trebaju moliti Očevi sinovi i kćeri. Međutim, za mnoge od nas Duh Sveti, koji je treća Osoba Presvetog Trojstva, ostaje skriven, tajanstven i u pravom smislu nepoznat. Stoga je na nama da težimo jasnijem i prodornijem razumijevanju “Slatkog gosta duše”.

Ured za pastoral mladih i ove godine organizira Duhovsku devetnicu uoči same svetkovine Duhova od petka, 27. svibnja do petka, 3. lipnja i Duhovsko bdijenje mladih u subotu, 4. lipnja u Varaždinu.

Svaki čovjek s vremenom raste u svojoj vjeri: on ne mijenja svoju vjeru, nego raste i razvija se u njoj. Crkva isto tako raste u vjeri, ali je ne mijenja. Zato kroz stoljeća svjedočimo razvoju sakramenata, nauka, liturgije i dogmi. Duh Sveti ne donosi ništa novo, nego produbljuje objavljenu Božju riječ.

"Kako izići iz sebe? Isus mu kaže: Ne, nemoguće je to vlastitim silama. Nemoguće je to postići vlastitim mišljenjem, spoznajama; ne, time i tako ne ćeš krenuti naprijed ni koraka. Nego, treba se priključiti Isusu, onomu što on govori, prihvatiti njegovu riječ i osobu. Ostaviti svoje mišljenje, svoj „ratio“, i prepustiti se njegovoj Istini", poručio je fra Tomislav Pervan.

"Duh Sveti je milost koja nas otkupljuje i posvećuje. Dok naziv stvoritelj povezuje Duha s Očevim stvarateljskim djelom (Duh Božji), dotle naziv milost povezuje Duha sa Sinovim otkupiteljskim djelom (Duh Kristov)", piše fra Josip Ikić.

Živeći u Duhu Božjem bez poteškoća možemo razlučiti što dolazi od Boga, a što je protiv nas i suprotstavlja se Bogu. U prisutnosti Duha Božjega svjesni smo i znamo da nitko i ništa ne može rastaviti od ljubavi koju Bog daje čovjeku.

Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojim je društvenim mrežama podijelio objavu u kojoj je progovorio o poniženju i pojasnio što nama danas govori činjenica da je Krist ponizio samog sebe. U nastavku prenosimo objavu don Antuna Nižetića.

Čini nam se tada kao da smo čitavi u crvenoj zoni i da su svi putovi zatvoreni. Tada nas počinje zahvaćati duboki očaj. Razumom više ne vladamo, a utjehu nam više ništa ne pruža. Naš Cesarić pjeva: Rakije, rakije ovamo, jer utjehe nema u vodi! Mi možemo ove stihove izokrenuti na ovaj način: Vode, vode Duha Svetoga, ovamo, jer utjehe nema u rakiji!

Ponekad se iskreni kršćani pitaju jesu li zapravo počinili neoprostivi grijeh. Ako se to pitanje postavi sa strahopoštovanjem, pa čak i u strahu, samo zauzimanje takvog stava već pokazuje da osoba nije počinila neoprostivi grijeh.

Duh Sveti ispunjava nas svojom dobrotom i nježnošću. Po njemu postajemo „ukućani Božji”, Bog prebiva u nama, a mi u Bogu. Sveti Ivan to kaže ovako: „Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao” (1 Iv 4,13).