Živeći u pluralnom društvu susrećemo se s brojnim kulturama, a onda i religijama. U takvom se, modernom društvu mnogo toga relativizira, od čega nisu izuzete ni religije, a posebno kršćanstvo.  Mnogi stoga često ponavljaju 12 istih zabluda o kršćanstvu, ne znajući pri tome što je uopće istinito, a što nije. Na tom tragu, relativizirajući stvarnost oko sebe, istina često biva svedena na onu koja i kako odgovara bilo kome. Mnogi stoga ponavljaju: Ili sve religije vode u nebo, ili ni jedna ne vodi uopće. Često se stoga ponavlja – dovoljno je samo vjerovati. Ipak, samo istina može biti mjerilo stvarnosti, a ne ona koju se mjeri. Stoga, najispravnije se čini zaključak da je Katolička Crkva – jedina prava Crkva i jedina koja čuva objavljenu istinu. Je li kršćanstvo jedina prava i istinita obrazložio je o. Ivan Pleše s Katoličkog bogoslovnog fakulteta i župnik zagrebačke župe sv. Joipa vlč. Damir Ocvirk u rubrici ‘Vox veritatis’ u emisiji ‘Halo, velečasni?’.

Iz emisije “Halo, velečasni?”

Kako bi se moglo odgovoriti na pitanje što je istina i vode li sve religije u nebo, važno je znati što govori Učiteljstvo. Katekizam Katoličke Crkve u broju 824 ističe da Crkva ima puninu spasenja. U njoj i po njoj postižemo svetost. Crkva je sjedinjena s Kristom i po njemu ona biva i posvećujuća po svetim sakramentima. Drugim riječima, biti sjedinjen s Katoličkom Crkvom znači najprije primiti sakrament krsta koji otvara vrata spasenja. Isto tako, polazeći od dokumenata II. Vatikanskog sabora, Crkva progovara i o odnosu prema drugim religijama, a tako i o njihovom putu spasenja.

“Oni koji nisu primili Evanđelje na različite su načine usmjereni prema Božjem narodu, budući da svaki čovjek može živjeti po glasu savjesti. Crkva, imajući misionarsko poslanje dužna je svima navijestiti Isusa Krista”, objasnio je vlč. Ocvirk. “Mi, koji smo kršteni znamo da spasenje dolazi jedino po Crkvi i kroz Crkvu. Ne spašavaju se dobri krštenici, već oni koji su kroz svoj život zadržali posvećujuću milost”, nadodao je.

Zaključujući odgovor na ova pitanja, vlč. Ocvirk sa slušateljima HKR-a podijelio je promišljanje sv. Male Terezije koja je govoreći o Crkvi kao Kristovom tijelu rekla: “To Kristovo tijelo ima srce, a srce ima ljubav. Tko je u tom srcu, u punom je zajedništvu s Crkvom i ima otvoren pristup sakramentima spasenja.”

Religijski pluralizam

Uz tri monoteističke religije, svjedoci smo postojanja i mnogih politeističkih vjerovanja. Objašnjavajući čovjekovu religioznu narav, prof. Pleše istaknuo je: “Čovjek je po svojoj naravi, kako promišlja i teolog Karl Rahner, biće transcendentne otvorenosti. U čovjeku je urođena ta otvorenost prema Beskonačnome uz pomoć koje čovjek naslućuje Boga te ga, svjesno ili nesvjesno, eksplicitno ili implicitno traži kao onoga koji je posljednji uzrok svekolike stvarnosti i čovjekove vlastite egzistencije. Traženje i slutnja Boga je dio čovjekove naravi, stoga se tijekom ljudske povijesti razvijaju različiti načini doživljaja i razumijevanja te stvarnosti koju su ljudi izražavali kroz obrednu simboliku, mitove itd. koji su prisutni u razvoju ljudskih zajednica i društava diljem svijeta.”

“Kao kršćani vjerujemo da je punina objave o Bogu i čovjeku ispunjena u Isusu Kristu”, naglasio je te istaknuo da  o tome govore dokumenti Katoličke Crkve poput Nostra aetate te Dominus Iesus. Crkva promišlja o ljudskom traženju Boga koje je nesavršeno i ograničeno te, s druge strane, savršenosti i punine objave koja nam je darovana u Isusu Kristu.

Naravno, posebnost kršćanstva je i u tome što ono tvrdi kako je u Kristu konačna objava Božja čovjeku, kao i to da je spasenje svakoga čovjeka, bio on toga svjestan ili ne, moguće jedino po Isusu Kristu. Na ovaj način kršćani izražavaju žarku vjeru u Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, koji je sišao na zemlju kako bi čovjeku donio potpunu objavu te ga spasio od grijeha i smrti.

Na tragu ovih misli, Crkva priznaje i poštuje u svim religijama i kulturama ono što je dobro, istinito, lijepo, ali istovremeno je svjesna dara i poziva kojeg ima u smislu navještaja Evanđelja Isusa Krista. Zato Crkva poziva sve vjernike na međusobno razumijevanje i poštovanje, na zajedničkom promicanju mira i pravde, na traženje zajedničkih vrijednosti među pripadnicima različitih religija te svjedočenje kršćanske vjere koje poštuje i uvažava druge. “Ne zaboravimo da se Riječ Božja uvijek utjelovljuje u konkretne društveno-kulturne prilike određenog naroda ili društva”, posebno je istaknuo Pleše.

Papa Franjo, kao i papa Benedikt XVI. te Ivan Pavao II., u mnogim su se prilikama susretali s predstavnicima drugih religija (osobito je važan molitveni susret Duh Asiza) gdje bi predstavnici različitih religija na istome mjestu i u isto vrijeme, svatko u okviru svoje religijske tradicije, molili na nakane od sveopćeg interesa čovječanstva, osobito za mir.

Kršćanstvo – objavljena religija

Ono što posebno ističe kršćanstvo u odnosu na mnoge religije, to je činjenica kako je ono objavljena religija. “To znači priznati da Bog nije ostavio čovjeka u samoći, nego da Bog inicira, on prvi pristupa čovjeku kako bi s njime započeo dijalog. U tom dijalogu Bog objavljuje čovjeku istinu o njemu samome kao i o čovjeku. Na taj način Bog se u kršćanstvu pokazuje kao brižan Otac koji ne ostavlja svoju djecu, nego prvi dolazi čovjeku u susret i u dijalogu s čovjekom daje mu život. A život, osobito život vječni je u konačnici trajno zajedništvo s Bogom.”

Kao kršćani vjerujemo da je punina objave o Bogu i čovjeku ispunjena u Isusu Kristu.

Činjenica da se Bog objavljuje svakome čovjeku, što je vidljivo iz samog čovjekovog ustrojstva i traženja onkraj vidljivog svijeta, govori nam o tome da je Božja objava za svakoga čovjeka. Svakoga čovjeka Bog otajstveno vodi putem istine i spasenja, naravno, ako čovjek ima otvoreno srce za traženje Istine. Kao što smo spomenuli, kršćani vjeruju da je Isus Krist konačna i potpuna Božja objava čovjeku. U prethodnim vremenima Bog se postupno objavljuje, Božja pedagogija prati postupno sazrijevanje ljudskog roda, osobito Izabranog naroda, no u Kristu kršćani vjeruju da se Bog konačno objavio. Nema, stoga, druge objave ili nadopune koja bi mogla „dopuniti“ objavu u Isusu Kristu.

Crkva, koja je od Krista primila nalog da naviješta Evanđelje po cijelom svijetu te da krštenjem okuplja ljude u jednu obitelj, nastavlja tako Kristovo djelo. Osobito su dragocjeni dokumenti Dei Verbum i Lumen gentium koji se mogu lako pronaći na internetu na hrvatskom jeziku, a daju dragocjen uvid u to kako Crkva shvaća sebe i objavu, osobito u kontekstu dijaloga sa svijetom i drugim religijama.

Crkva priznaje i poštuje u svim religijama i kulturama ono što je dobro, istinito, lijepo, ali istovremeno je svjesna dara i poziva kojeg ima u smislu navještaja Evanđelja Isusa Krista.

“U svom osobnom promišljanju volim razmišljati o tome kako kršćanstvo nije religija u smislu ostalih religija, već više vjera. Kad kažem vjera mislim na dar koji je darovan čovjeku i kojeg on može u slobodi prihvatiti. Religija je više poput skupa određenih propisa, obreda, više nešto izvanjsko. Kršćanstvo je vjera jer je dar čovjeku, nije prvenstveno čovjekov pokušaj; kršćanstvo je stoga primarno stvar srca koje prihvaća Kristov dar spasenja i obnovljenog života koji je grijehom prekinut”, prokomentirao je Pleše u nastavku.

Naravno, posebnost kršćanstva je i u tome što ono tvrdi kako je u Kristu konačna objava Božja čovjeku, kao i to da je spasenje svakoga čovjeka, bio on toga svjestan ili ne, moguće jedino po Isusu Kristu. Na ovaj način kršćani izražavaju žarku vjeru u Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, koji je sišao na zemlju kako bi čovjeku donio potpunu objavu te ga spasio od grijeha i smrti. Naravno, kao što će i sami dokumenti Crkve pokazati, Katolička Crkva poštuje sve što je izvan njenih granica dobro i istinito, ali uvijek sa sviješću o jedincatosti i univerzalnosti Kristove objave i spasenja.

Posebnost Isusa Krista

Komentirajući osobu Isusa Krista u odnosu na ostale važne povijesne ličnosti kao što je Buddha, Muhamed, Konfucije itd., kršćani vjeruju da Isusa izdvajaju nekoliko elemenata i to:

• Prvo i najvažnije, kršćani vjeruju da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek, odnosno po svojoj ljudskoj naravi jednak je u svemu nama ljudima, a po svojoj božanskoj naravi jednak je Ocu i Duhu Svetomu. Naravno, ne govorimo o dvije osobe u Isusu Kristu nego o jednoj osobi, ali koja ima dvije naravi, božansku i ljudsku. Na više mjesta u Svetome Pismu Krist ističe sebe kao „sina čovječjega“, ali i kao onoga koji je jedno s Ocem. To je vjera kršćana od samih početaka Crkve, a formulirana je kako bi se sačuvala već na velikim kršćanskim saborima počevši od 4. stoljeća.
• Činjenica da je Isus Krist i Bog i čovjek daje temeljni značaj njegovu životu i riječima kao apsolutnoj Božjoj objavi čovjeku te njegove smrti i uskrsnuća kao temeljnog događaja spasenja za čitavo čovječanstvo svih vremena.
• Dok se ostale važne religijske ličnosti promatra uglavnom kao proroke, učitelje ili slično, dotle se Krista promatra kao čovjeka i Boga. Čovjeka koji je nama u svemu jednak osim u grijehu te Boga koji je Sin Očev.
• Prihvaćajući Kristov dar spasenja po i u Crkvi, kao i poziv za osobni odnos s njime, čovjek počinje živjeti spasenje. Kršćani vjeruju kako je čovjeku moguće spasiti se, odnosno zadobiti život, ući u potpuni odnos s Bogom jedino po, s i u Isusu Kristu. Pritom, naravno, kršćani su pozvani gledati s poštovanjem na svakoga čovjeka.

Izvan Crkve nema spasenja – što kaže KKC?

Dodajmo ovome i što o izjavi “Izvan Crkve nema spasenja” piše Katekizam Katoličke Crkve:

Br. 846 Kako valja shvatiti tu tvrdnju koju su često opetovali crkveni Oci? Iskazana pozitivno, znači da svako spasenje dolazi od Krista-Glave po Crkvi koja je njegovo Tijelo: »Oslanjajući se na Sveto pismo i Predaju, Sveti sabor naučava da je ta putujuća Crkva nužna za spasenje. Jedino je, naime, Krist posrednik i put spasenja; on nam biva prisutan u svome tijelu, koje je Crkva; izričito ističući nužnost vjere i krsta, on je time ujedno potvrdio i nužnost Crkve u koju ljudi ulaze po krstu kao kroz vrata. Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je Bog po Isusu Kristu ustanovio Katoličku crkvu kao nužnu, ipak ne bi htjeli ili u nju ući ili u njoj ostati.« (Lumen gentium)

Br. 847 Ta se tvrdnja ne odnosi na one koji bez svoje krivnje ne poznaju Krista i njegovu Crkvu: »Vječno spasenje mogu naime postići i oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti.«  (Lumen gentium)

Br. 848 »Iako, dakle, Bog, putovima koje on zna, može ljude koji bez svoje krivnje ne znaju za evanđelje privesti k vjeri, bez koje je nemoguće omiljeti Bogu (usp. Heb 11, 6), ipak na Crkvi leži obveza i ujedno sveto pravo da navješćuje evanđelje« (Ad Gentes) svim ljudima.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.