Samo, molim te, nemoj odustati od sebe jer On nikada neće. Dao ti je slobodu da Ga u slobodi voliš jer nije htio da tvoja ljubav bude nešto što moraš činiti. Dopusti si voljeti Ga kako zaslužuje biti voljen, dopusti Mu da te voli.

Dosjetka njemačkoga filozofa i antropologa Ludwiga Feuerbacha iz 19. stoljeća, da nije onako kako stoji u Bibliji, da je Bog stvorio čovjeka po svojoj slici, nego baš obratno, da je čovjek na svoju sliku stvorio Boga, izazvala je dvostruke posljedice.

Što se promijenilo u svijesti moderna čovjeka da osjeća potrebu za meditacijom? Možda smo, nakon trijumfalna, ali u biti neuspjela razdoblja prevlasti razuma postali svjesni da znanje nije jedina spoznajna dimenzija, tj. veliko znanje ne iscrpljuje sav spoznajni i doživljajni potencijal osobe.

Čovjek se razvija i nastaje, ugrađuje u sebe sjećanja, dopunjava ih novim iskustvima, osjeća druge i za druge i očekuje isto s njihove strane. U uzajamnosti s drugima, u dijeljenju i suživotu, opstaje i utječe na vlastitu osobnost, a sve vođen onim iskonskim koje ga duboko u nutrini sjeća Ljubavi koja ga je stvorila tako čudesnim.

"Ako danas temeljito upoznaš da je sve što imaš došlo od Boga, ništa te neće smesti ni uzdrmati, tvoji su putevi otvoreni i tvoja vrata nitko ne može zaključati. Važno je izdržati kušnje u pustinji zemlje", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Čovjek, brak i obitelj".

"Zlo je čovjeka dovelo u sramotni položaj. Zlo je čovjeka toliko razorilo, razjedinilo, ogolilo, ubilo, ranilo, učinilo bolesnim, nesretnim, ranjenim, nezadovoljnim, ali što drži svijet to je dobrota, humanost, čestitost, vjernost savjesti i jedno i drugo je čovjek. Pomozi čovjeku, i požali zlog čovjeka jer on je jadan, otrovan, bolestan, on ne živi, pomozi mu da bude čovjek. Čovjek, ti si čovjek. Kakav si ti čovjek?", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Minuta za tebe".

"Rađanje sebe i jeste doživotno i mukotrpno. Imamo svece za uzor, a oni nam svjedoče da je sve moguće. Ako odlučiš ostati u svojoj čahuri, nikad nećeš imati krila i poletjeti. Ako prihvatiš preobražaj uz cijenu muke, ti ćeš ne samo sebe nego i tolike druge za nebo roditi", poručuje s. Leopoldina Kovačević.

"A čovjek? Koji je njegov cilj? Zašto je na zemlji? Kamo on ide? Kad je sretan? Kad je osmišljen? Smisao je očito nešto izvan nas. Ide se nekamo preko smrti. Zato ne možemo svojim silama i razumom odgonetnuti cilj. On je preko tajne smrti, izvan našeg sadašnjeg dohvata. Biblija nam otkriva tu tajnu. Ona kaže da je čovjek istjeran iz svog prirodnog ambijenta i poslan u tuđinu, na zemlju, sa svrhom da ponovno uspostavi komunikaciju s Bogom. Da opet povjeruje da ga Bog ljubi. Sve na zemlji, trpljenje i užici, pozivaju nas da se vratimo svom Izvoru, Bogu, da ponovno postanemo snažni i sretni kao Bog koji nam je Otac. Ako dublje promislimo, veći i veličanstveniji cilj ne može biti. Čovjek, dakle, ima neke zadaće: da prašta, ljubi, da povjeruje da je Bog naš dom kojemu se treba vratiti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "33 meditacije".

Koliko božanskog života zaista želite? Želimo li istinsko spasenje koje nam nudi Krist ili se natječemo tko će biti moralno savršeniji ili tko će bolje pratiti pravila? Jesmo li spremni na raj ili samo činimo što je potrebno da izbjegnemo pakao?

"Iz ropstva nas može izbaviti samo 'Homo Deus'. Suvremeni čovjek zapravo vapi za Njim, čak i kada tvrdi da On ne postoji. A On doista postoji, pravi čovjek i pravi Bog. Ali ne kao evolucija 'homo sapiensa', već kao utjelovljenje Riječi", poručio je hrvatski političar i diplomat Davor Ivo Stier u članku za "Cor Cordi" Hrvatskog katoličkog sveučilišta.