Čovjek, obuzet iracionalnim gnjevom i na najmanji spomen svega povezanog s katoličanstvom, susreo je Majku Božju na tipičnom bočnom oltaru crkve u Rimu. Taj susret odveo je njegov život u sasvim novom smjeru.

U nedavnom intervjuu s dr. Jordanom Petersonom, Elon Musk sebe opisuje kao "kulturnog kršćanina", koji se divi Isusovim učenjima dok istovremeno zaobilazi vjersku praksu. Muskov stav naglašava široko rasprostranjenu zabludu u suvremenom društvu: promatranje kršćanstva samo kao moralnog kodeksa, a ne preobražavajućeg odnosa s Bogom. Ovakvo nerazumijevanje lišava kršćanstvo njegove biti, svodeći ga na skup etičkih smjernica, a ne na dinamično, milošću ispunjeno putovanje prema Božjoj intimi.

Od svih gubitaka koje je čovjek pretrpio u proteklih stotinu godina, niti jedno lišavanje nije bilo tako strašno kao odricanje od osjećaja krivnje. Ne, krivnja nije osobito kršćanska. Univerzalna je. Zapravo, Katolička crkva je bila i ostaje najbolje pripremljena za suočavanje s krivnjom i pružanjem lijeka u obliku oproštenja.

Provjerili smo, polazeći od članaka koji sugeriraju relativnost objavljenih istina, ali i donose zablude o nauku Katoličke Crkve je li svejedno u što vjerujemo te koja je posebnost Isusa Krista u odnosu na sve druge povijesne osobe.

Bog nema sposobnost umaranja od tvojih padova, to je tvoja karakteristika, koja te treba potaknuti da radiš na sebi, a On te čeka raširenih ruku poput milosrdnog oca, ne sjećajući se da je jučer išta bilo krivo kod tebe, samo ako znadeš reći: kajem se, oprosti, molim te i hvala ti.

Kako druge religije govore o oprostu? Doznajte u nastavku.

"Življenjem evanđelja, dakle, najbolje se osjeća Božja prisutnost i blizina. Kad čovjek tako živi onda mu kršćanstvo nije legenda, ni zbir lijepih ali neprovedivih savjeta za život, već životna snaga koja mijenja život i daje mu smisao i ljepotu", piše fra Ivica Jurić.

Jedna od posebnosti kršćanstva jest ta da je ona objavljena religija. Pritom mislim i na činjenicu da je kršćanstvo puno više od religije. 

Osmanlije su donijele baklavu u Grčku. Međutim, Grci su toj poznatoj slastici dali vlastiti potpis – možda kao oblik vjerskog i kulturnog otpora.

Kršćanstvo privatnosti razvija se ponajprije u političkom životu i onomu što se generički naziva javnošću i javnom sferom. Fenomen nastaje kao pokušaj premošćivanja sukoba između javnog načina govora kroz različite forme političke korektnosti i nečega što možemo nazvati mentalnim dnevnikom privatnih i intimnih misaonih zapisa.