Danas slavimo veliko i nedokučivo otajstvo Božje ljubavi: pravi Božji Sin od vječnosti rodio se kao čovjek, nama u svemu jednak, osim u grijehu. To nam otajstvo danas na poseban način pred oči stavlja sveti pisac, kako smo čuli u drugom čitanju. Veli: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima.“ I, stvarno, Bog je u prošlosti svome izabranom narodu najavljivao spasenje, najavljivao Spasitelja, Mesiju, to jest Pomazanika, odnosno Krista. Pjesma „Padaj s neba, roso sveta“, koju smo u došašću tako rado pjevali, prepjev je drevnih riječi proroka Izaije koja izražava čežnju za spasenjem: „Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje!“ (Iz 45,8). Onaj izabrani narod, nakon što je postao svjestan da strašno trpi zbog svojih grijeha i zbog svoje nevjere, žudio je za Božjim spasenjem tako da isti prorok vapi: „O, da razdreš nebesa i siđeš… pred licem tvojim tresla bi se brda“ (Iz 63,19).

Bog je u prošlosti svome izabranom narodu najavljivao spasenje, najavljivao Spasitelja, Mesiju, to jest Pomazanika, odnosno Krista.

I, evo, ono što su drevni proroci najavljivali i što je izabrani narod s čežnjom iščekivao, ostvarilo se. Veli Poslanica Hebrejima: „Bog nekoć govoraše ocima po prorocima. Konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.“ Istina jest da ovo sveti pisac piše u prvom stoljeću, međutim, ta se riječ ostvaruje danas, to se spasenje događa danas u srcu svakog vjernika. Istina jest da se Krist rodio prije više od dvije tisuće godina, ali mi u vjeri znamo: Krist je svojim spasenjem i danas, sada, ovdje s nama i među nama prisutan. I to na poseban način upravo sada u ovom svetom slavlju, u ovome radosnom skupu, u otajstvu euharistije koje slavimo. Krist je s nama i među nama, on nas spašava.

Onaj izabrani narod, nakon što je postao svjestan da strašno trpi zbog svojih grijeha i zbog svoje nevjere, žudio je za Božjim spasenjem tako da isti prorok vapi: ‘O, da razdreš nebesa i siđeš… pred licem tvojim tresla bi se brda’

To je stvarnost i ljepota naše vjere. Kad gledamo očima vjere, nema nikakve razlike između pastira koji su u noći Kristova rođenja pohitali da mu se poklone i nas, koji samo danas došli slaviti ovo otajstvo. Krist novorođeni, Krist naš Spasitelj, s nama je, među nama je, živ i nazočan, živ i milostan. On nam danas, progovara, on sada poziva svakoga od nas da mu se pokloni. Točno je kako veli Isus: „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28,20), međutim, mi vjerujemo da je na poseban način s nama i među nama svaki puta kad se saberemo u njegovo ime i slavimo sveta otajstva, a osobito na ovaj veliki blagdan.

Veli poslanica da je Bog Isusa Krista „postavio baštinikom svega“, te da je on „Odsjaj Slave i otisak Bića Božjega,“ te da za njega Bog Otac govori: „Ti si Sin moj, danas te rodih!“ Međutim, pogledajmo: sve to što Krist jest i što je kao čovjek postao, sve je to „radi nas i radi našega spasenja“. A to Božje spasenje jest čudesno. Nije nas samo Bog izbavio od tame zabluda i smrtonosnoga grijeha, nego nas po Kristu uzima sebi. Veli Poslanica Efežanima da je nas Bog izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti te nas po Kristu predodredio za posinstvo, da budemo Božji sinovi i kćeri u istoj slavi sa Isusom Kristom.

Krist je svojim spasenjem i danas, sada, ovdje s nama i među nama prisutan. I to na poseban način upravo sada u ovom svetom slavlju, u ovome radosnom skupu, u otajstvu euharistije koje slavimo.

Braćo i sestre, Sin je Božji postao čovjekom da bismo mi postali zajedničari njegove božanske naravi (usp. 2Pt 1,4). Molitva današnje mise stoga govori: „Bože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo, a još divnije ga obnovio: udijeli nam dioništvo u božanstvu svoga Sina, koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav.“ To je ta čudesna razmjena. Sin Božji od vječnosti uzeo je našu ljudsku narav, da bi nas obdario svojim božanstvom! Veliko je naše dostojanstvo! Velika je to tajna Božjega milosrđa. Međutim, tu se traži i naša suradnja. Veli današnje evanđelje: „Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet; onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“ Dao Bog da Krista Gospodina primimo svim srcem, pa da onda obdareni božanstvom Isusa Krista i živimo kao prava Božja djeca, da se Krist proslavlja u našem životu, da bismo s utjelovljenim Kristom mogli Bogu Ocu u Duhu Svetome davati hvale sada i kroz cijelu vječnost.