Život u Crkvi obilježen je i pogreškama jer ju čine ljudi koji u zajedništvu stupaju pred Božje lice.

Upravo tu misao na skladan način tematizira evanđelje dvadeset i treće nedjelje kroz godinu, a jednako tako i biblijski tekst iz prvog čitanja proroka Ezekiela kao i kratki odlomak iz Poslanice Rimljanima, koji se pred vjernike stavlja kao drugo čitanje ove nedjelje. 

Evanđelistu Mateju stalo je da ukaže na važnost bratske korekcije u kontekstu konkretne kršćanske zajednice.

Neće to biti nimalo lak zadatak koji se stavlja pred vjernika.

Prvi problem uvijek nekako čini ljudska svijest o pogreškama i potrebi njezinih ispravljanja. Osoba tako, primjerice, može griješiti, a da toga uopće nije ni svjesna. Misli da radi dobro, a sve oko nje se jednostavno iz dana u dan urušava.

I doista, važno je tada uza se imati nekoga tko će joj, ni iz koga drugoga razloga doli čiste ljubavi i volje za izgradnjom skladnije životne okoline, ukazati na pogrešku i usmjeriti je k onome što će biti bolje po nju i za one oko nje. 

Blizina / Foto: Cathopic

Korekciju Matej prvotno smješta u prostor intime, odnosno ukazuje na potrebu osobnog razgovora sa osobom o naravi problema koji bi trebalo riješiti.

Važno je to iz više razloga, a čini se kako je onaj prvi jednostavno čuvanje dobroga glasa o određenoj osobi.

Jer svatko ima pravo na dobar glas u krugu jedne vjerničke zajednice. Nitko mu to pravo ne može oduzimati.

Premda, nažalost, ljudi svjedoče povredi istoga prava i to vrlo često. Osobito je to slučaj u kulturi koju ljudi danas izgrađuju i shodno tome i žive. Sklon je tako čovjek javnom prozivanju i etiketiranju ne mareći za posljedice svojega činjenja.

Osim toga, događa se da vjernik nerijetko bude izložen i ogovaranju, a i onome još težem – kleveti. Sve se to, nažalost, događa jer nije bilo snage, a često ni zrelosti da se s čovjekom iskreno, pri običnom susretu, razgovara.

Tu dimenziju života kao da same vjerničke zajednice sve više nekako gube. Znak je to, a čini se da se to mora ustvrditi, jednostavno manjka zrelosti, a ujedno i elementarne ljudskosti u odnosima koje ljudi izgrađuju. 

Nakon što je ukazao na prvi korak, tj. važnost osobnog susreta sa osobom koja griješi, evanđelist ide korak dalje.

U drugom koraku je važno zbog iskrenosti i poštenja pozvati i drugu braću te zajednički nastojati ukazati na pogreške svome bratu koji griješi. No, i sada kao i u prvom koraku važno će biti slušati. Zajednički se osluškivati, a ne tek nastojati dokazati tko je u pravu.

I drugi će korak pretpostavljati iznova zrelost i to uvijek s obje strane.

S jedne strane, tu je osoba koja griješi te želi spoznati narav svojih pogrešaka, a s druge strane tu su oni koji bratski i u ljubavi žele ukazati na važnost izmjene životnih praksi koje ni osobi ni zajednici ne čine dobro. 

Treći korak u prakticiranju bratske korekcije bit će iznošenje problema pred zajednicu Crkve.

Tek nakon što se osobno komuniciralo s pojedincem, a potom i u manjem krugu svjedoka, problem biva iznesen pred cijelu zajednicu vjernika. I sada, kao i u prva dva koraka, temeljni smisao korekcije nije difamiranje ili prokazivanje pojedinca, nego iskrena korekcija koja će smjerati promjeni života osobe nabolje.

Cjelokupni će tako proces korekcije počivati prije svega na iskrenoj kršćanskoj ljubavi koja je kadra izmijeniti čovjeka.

Tek tada cjelokupni će proces korigiranja brata u vjeri zadobiti puninu smisla. 

Sve dosada rečeno o važnosti bratske korekcije počiva prije svega na volji da se istinski živi zajedništvo vjernika u Kristu.

Život na zemlji tako je ništa drugo nego izgrađivanje tijela Kristova i to na temelju povezanosti s njim i s braćom kojoj se pristupa u ljubavi ne bi li se prispjelo k nebeskoj stvarnosti.

Kršćanin je tako onaj koji duboko vjeruje da sve što čini na zemlji ima odjeka u nebu. Iz istog razloga se i može govoriti o važnosti odgovornosti za braću na istom vjerničkom putu. To na koncu i jest smisao zajednice vjernika. Ona nije tek gomila pojedinaca od kojih bi svatko za sebe živio svoje kršćanstvo, nego nešto sasvim suprotno – zajedništvo osoba koje se u iskrenosti cijeloga svoga bića stavljaju na raspolaganje drugome i to iz čiste i sebedarne ljubavi, bez ikakve koristi. 

Molitva / Foto: Canva

Drugi dio evanđeoskog odlomka iz Matejeva pera ne progovara više o bratskoj korekciji, nego sada o zajedničkoj, odnosno bratskoj molitvi Bogu Ocu.

Nakon što se brata korigiralo, sada se s njim ulazi u zajedničku molitvu.

Molitva će tako u drugome koraku pokazati istinitost bratske korekcije.

Jer u molitvi se sada zajedno s bratom stavlja sve u ruke nebeskog Oca. Smisao korekcije i jest ponovno vratiti pojedinca na put iskrenog odnosa s Bogom s kojega je u jednome trenutku svojega života malo ipak odlutao.

Tada sve nekako ponovno biva ljepše jer zajednica se istinski raduje što se brat koji je griješio istinski vratio na put iskrenog štovanja Boga, što je tada na dobrobit cijele zajednice.

Osim toga, iskustvo onoga koji se vratio sa svoga lutalačkog puta može biti itekako korisno zajednici vjernika jer pojedinac tada može iz prve ruke posvjedočiti o tome kako ga je Bog svojim Duhom, koji je djelatan među vjernicima svakodnevno, ponovno priveo k sebi te je spoznao zabludu svojih lutanja. 

Moliti je stoga ove nedjelje kako bi se vjernici sve više učili iskrenosti življenja svoje vjere i izgradnji autentičnih i bratskih međuljudskih odnosa.

Jer učeći se takvome kršćanstvu, dani im postaju sve radosniji, a zajednice vjernika bivaju mjesta istinskog kršćanskog bratstva i zajedništva. A to se tada doista i osjeti.