Vjerujem da smo tijekom ovih tjedana mogli bolje upoznati sv. Azeliju. Ona je uistinu tako zanimljiva jer nam je jako bliska.

Ona je stvarno čovjek u svim njegovim dimenzijama. Supruga, majka, vjernica, radnica, poduzetnica, mogli bismo reći poslovna žena.

Znala je kako je ponekad teško spojiti i pomiriti sve obveze oko obiteljskih dužnosti, brige za djecu i supruga te svih poslovnih zahtjeva. Njezina neprestana borba bila je upravo to: kako stići izvršiti sve što bi trebala, a uz sve poteškoće i tragedije zbog smrtnih gubitaka djece i njezinih najmilijih te kasnije i zbog nemoći zbog vlastite teške bolesti. Upravo zato nam je njezin primjer tako dragocjen.

Ona ne govori lijepe pobožne priče koje u stvarnosti ne drže vodu. Ona govori iz iskustva vlastitih borbi i vjerničkog života.

Govori iz svog vlastitog života za koji znamo da je od Crkve prepoznat kao svet i nama stavljen za uzor i poticaj.

Kada radim, uvijek se nadam i ne brinem se previše, kaže i nama Azelija. Ona radi, daje sve od sebe, trudi se i ne izbjegava napor, ne bježi od odgovornosti ni života, no sve to prožima nadom.

Nada je krepost koja je poput sidra koje bacamo na Nebesku obalu.

Držeći se toga smjera, znamo da ne možemo zalutati i da ćemo preko nje doći jednom i mi gore. Nada je usko povezana s vjerom i ljubavlju. Rast u jednoj kreposti potiče rast u ostalima. Azelija vjeruje Bogu, vjeruje da će On sve izvesti na njezino dobro jer Ga ljubi kao Oca, ona se od Njega svemu nada. Jedino od Njega očekuje pomoć.

I Bog nikad ne razočarava.

Zato zna da se ne treba previše brinuti – uvidjela je kako za to nema vremena jer je to beskorisno potrošeno vrijeme. Ne znamo ni što će biti za nekoliko minuta, a kako bismo onda znali što će biti sutra ili za godinu ili dvije.

Život je uvijek nov i uvijek iznenađenje. Treba mu se prepustiti, stavljajući se u ruke Onoga tko nas neizmjerno ljubi. Cijela korizma je putovanje u srce te Božje ljubavi za nas.

Azelija i nas poziva da se nikad ne prestanemo boriti i da nikad ne dopustimo da nas brige pobijede.

Vjerujmo Ocu, ljubimo Sina, nadajmo se utjesi i pomoći Duha Svetoga. Da bismo razveselili Isusa, odlučimo da ćemo danas svoje pouzdanje staviti u Njega, očekujući s ljubavlju Njegovu pomoć. Ne prestanimo u srcu uvijek ponavljati: Moj Bože, ja ti vjerujem, ja te ljubim i uzdam se u Tebe!

Meditaciju je pripremila klauzurna karmelićanka iz Karmela sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici.

„Meditacije iz Karmela“ emitiraju se svakodnevno od Pepelnice do Uskrsa u 6:15 na Hrvatskom katoličkom radiju, ususret dolasku relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja Ljudevita i Azelije Martin u Hrvatsku.