„Po Mariji k Isusu“

Poznata je izreka mnogih crkvenih pisaca i iskustvo mnogih vjernika da se sigurno dolazi „po Mariji k Isusu.“ Papa Benedikt XVI. tim je riječima nazvao svoju katehezu na općoj audijenciji 21. listopada 2009. koju je zaključio prelijepom molitvom sv. Bernarda:

U opasnostima, u tjeskobama, u nesigurnostima, misli na Mariju, zazovi Mariju.

Neka ti njezino ime ne silazi nikada s usana, neka se ne izbriše iz tvoga srca; a pošto želiš da ti ona pritekne u pomoć svojim molitvama, nikada ne zaboravi primjer njezina života.

Ako je slijediš, ne možeš skrenuti s pravoga puta; ako se njoj moliš, ne možeš očajavati; ako misliš na nju, ne možeš pogriješiti. Ako ti je ona oslonac, nećeš pasti; ako te ona štiti, ne trebaš se bojati; ako te ona vodi, nećeš se umoriti; ako ti je njezino društvo milo, prispjet ćeš k cilju…

U istoj je katehezi papa Benedikt rekao: „Teologija upućuje na ‚znanost svetaca‘, na njihovo shvaćanje otajstava Boga života, na njihovu mudrost, taj dar Duha Svetoga, koji postaju referentna točka teološke misli. Zajedno sa sv. Bernardom iz Clairvauxa i mi moramo prepoznati da čovjek bolje traži i lakše nalazi Boga molitvom nego raspravom. Na kraju krajeva, pravi lik teologa i svakog vjerovjesnika ostaje apostol Ivan, koji je privinuo glavu na Učiteljeve grudi.“

Upravo je njemu, apostolu Ivanu, povjerio Isus s križa svoju Majku i, po njemu, čovječanstvo, svakoga od nas, svojoj Majci. Ona je izraz Božje ljubavi.

Križni put / Foto: Canva

Od trenutka začeća, kada je primila Isusa u svojoj utrobi, preko njegova rođenja, odrastanja, djelovanja, njegove muke, smrti i uskrsnuća do dana današnjega, i zauvijek, ona je izraz iskonske, nebeski čiste ljubavi, koja je tako lijepa i tako za njom čeznemo, tako bismo ju voljeli nasljedovati, a, opet, tako se razlikuje od naših ljubavi.

Svjetovna vs. nebeska ljubav?

Naši odnosi – i s Bogom i s ljudima – naše ljubavi mogle bi se svesti pod isti nazivnik:

Sve je dobro dok je meni dobro.

Bitno da je meni dobro. To možemo lako vidjeti u pjesmama, filmovima i serijama – ljubav je fantastična, tako se lijepo ljudi odnose jedni prema drugima, puni su prihvaćanja, poštovanja, slatkorječivosti – sve dok njima paše.

Kada su drugi ljudi i okolnosti nama po volji, nema problema, no čim se dogodi nešto što nama ne odgovara jer smo drugačije planirali i očekivali, sve se raspada. Postajemo nervozni, žalimo se, svađamo se, kukamo, rastavljamo. To je zato što se svjetovna ljubav temelji na sebičnosti.

Mi smo ljudi jako sebični, htjeli to priznati ili se pravili da nije tako – sebični smo, i zbog toga ne podnosimo križ. A put ljubavi je put križa.

Put ljubavi je put koji je prošao Isus, na kojem ga je na svakom koraku slijedila njegova majka Marija.

Marija pod križem / Foto: Cathopic

To je put nebeske ljubavi koja je apsolutno nesebična. Isus nije nosio križ zato što je to njemu trebalo, nego zato što je to trebalo ljudima koje on voli. Kad ga uzima, kamo on ide? Ne ide u šetnju, ne ide na izlet, ne ide sve posložiti tako da njemu bude dobro, nego on ide umrijeti.

Dakle i mi, ako želimo biti njegovi, trebamo umirati sebi – ne za svoje dobro, nego za dobro drugih. To znači imati nesebičnu ljubav.

Spremni smo trpjeti, raditi, mučiti se da u nečem uspijemo, da pobijedimo, da lijepo izgledamo, da postanemo popularni, da zavrijedimo nagradu, zaslužimo materijalna dobra, poštovanje itd. – da stečemo nešto za svoje dobro. Zato su reakcije ljudi često različite od Isusovih i Marijinih. To vidimo i u Evanđeljima. Onakve su kako i danas ljudi najčešće reagiraju kada dođe do teškoća. Obično kažu: Ne muči se, ne moraš ti to trpjeti, izbori se za sebe, pusti sve, ti si važan, založi se za sebe…

Nije li slično apostol Petar odvraćao Isusa kad je učenicima povjerio da ga u Jeruzalemu kamo moraju poći čeka muka i smrt?

Za razliku od Petra, Marija je već imala tu nebesku perspektivu ljubavi. Ona nije Isusa odvraćala kada je došao čas, nije ga nagovarala da se pritaji kako bi ga imala još malo uza se, za sebe, za svoju sebičnu ljubav, nego ga je potaknula da se izloži.

Marijine posljednje riječi zapisane u Svetom pismu, koje neki zovu njezinom duhovnom oporukom: „Što god vam rekne, učinite!“

Time kao da je Isusa dovela pred gotov čin. On je sada morao nešto učiniti. Čini mi se da je ona razumjela da istinska ljubav ne bježi od problema, ne skriva se, ne uzmiče, nego se žrtvuje za druge.

 A Isus je rekao „odreci se sebe i uzmi svoj križ“. I ne puštaj ga.

Križni put / Foto: Depositphotos

Ne odustaj, nema predaje do kraja. Ne odustaj kad te napada sve zlo, kad te kušnje lome, kada padaš, kada si usamljen, kada ti se čini da je sve uzalud, da nitko nije uz tebe, ne odustaj, tako dugo dok ne shvatiš da je križ ljubav. Sv. Ivan Pavao II. rekao je:

Ljubav bez križa nećete naći, a križ bez ljubavi nećete podići.

A križ je umiranje. Ljubav je, dakle, umiranje, a ne borba da meni bude dobro. Ljubav je borba da drugima bude dobro.

Emisiju u cijelosti možete poslušati u arhivi HKR-a.