Cvjetnica je. Isus danas ulazi u Jeruzalem. Narod kliče u veselju, slave svoga Kralja. On je znao što je istina, znao je što će biti za pet dana, znao je za prevrtljivost i površnost ljudskih srdaca, znao je da ga nisu shvatili.

Sv. Azelija Martin zna da se ne treba previše brinuti – uvidjela je kako za to nema vremena jer je to beskorisno potrošeno vrijeme. Ne znamo ni što će biti za nekoliko minuta, a kako bismo onda znali što će biti sutra ili za godinu ili dvije. Život je uvijek nov i uvijek iznenađenje. Treba mu se prepustiti, stavljajući se u ruke Onoga tko nas neizmjerno ljubi.

Vjerujemo li ovo: da je Bog Otac koji nam želi dobro i kada sve izgleda loše? Ako dosad nisi to vjerovao, odsada počni. I reci: „Oče, prihvaćam sve što dolazi iz Tvoje ruke. Budi volja Tvoja!“

Ni mi često puta ne razumijemo zašto nam se događaju teške i bolne situacije. Zašto sve ide ukrivo, a dajemo sve od sebe da bude suprotno. Ne smijemo ni mi zaboraviti da u svijetu nismo da živimo vječno te da ćemo tek u Nebu uživati bez sjene i boli i gubitaka.

Strpljenje, trpljenje. Te dvije stvarnosti idu jedna uz drugu, strpljenje i trpljenje. Trpljenje je neizostavni dio našeg života. Ono nas prati od našeg prvog udaha, a često je prisutno i na zadnjem izdahu. Nema čovjeka koji nešto ili nekoga ne trpi.

Ako iskreno stanemo pred Boga i pred sebe, vidjet ćemo da brigom apsolutno ništa ne možemo promijeniti, osim možda dobiti čir na želucu. Briga ne čini, ona jede, ona uzima mir, ona otupljuje prosudbu i oslabljuje volju za djelovanjem.

Nema tog problema koji Bog ne bi mogao riješiti. Prepusti sve Njemu. Ne daj se obeshrabriti i nikada ne odustaj! Smiješi se i kroz plač, ljubi i kad bi najradije okrenuo leđa, oprosti i kada ti se srce slama. Tu se rađa život i procvjetat će uskrsnuće. Hrabro samo! Bog je s tobom!

Ljubav prema Djevici Mariji svetica gaji od malena. Marija joj je bila druga majka kada je njezina preminula. Marijin čudesni osmijeh izliječio ju je u njezinoj velikoj i neobjašnjivoj bolesti u djetinjstvu. Od Marije uči kako živjeti skrovitim nazaretskim životom u Karmelu.

Sv. Mala Terezija je da bi razveselila Isusa, zaboravljala samu sebe i nastojala da ni u čemu sebe ne traži. Zaboravljala je samu sebe ne tražeći priznanja, ne tražeći pohvalu, ne tražeći zasluge za sebe. U jednom pismu kaže da zasluga nije u tome da se mnogo čini ili daruje, nego da se mnogo prima, mnogo ljubi.

Odricanje je bilo trajno prisutno i u životu sv. Male Terezije, njezin trajni odabir, no ona nije bila ozbiljna ni smrknuta pod teretom odricanja. Bila je jednostavna poput djeteta i svako njezino odricanje je imalo samo jednu jedinu svrhu. Ne da skuplja zasluge i broji pobjede, nego da time razveseli Isusa.