Često na svoja leđa stavljamo breme koje ne trebamo nositi. Naše crne misli i najgore predodžbe budućnosti oduzimaju nam mir i ono što pred nas stavlja sadašnji trenutak.

Isus ponavlja svakom vjerniku da je vredniji od ptica i da je vredniji od poljskoga cvijeća. Sjetimo li se bilo čega što nam je lijepo i vrijedno u ovome svijetu, kao vjernici trebali bismo zaključiti da smo Bogu vredniji od svega toga.

Starije generacije dale su sve što su mogle kako bismo mi danas imali i slobodu, a i kako većini od nas ne bi nedostajalo nečega. Odužimo im se onda, nazovimo i posjetimo ponekad svoju baku. Odnesimo joj cvijeće i slično. Nemojmo je se sjetiti samo onda kada nam treba neki savjet. Budimo ljudi. Čuvajmo svoje starije.

Povodom Tjedna braka objavljujemo jedno razmišljanje koje dobro opisuje važnost i oca i majke u odgoju djeteta.

"I kada te život umori, a godine ostave svoje, nemoj drage ljude uzimati zdravo za gotovo. Jer svaki dan je posebna prilika. Da voliš. Da ostaviš trag."

Najpogubnije za čovjeka je brinuti o stvarima na koje ne može utjecati i koje ne može mijenjati. Sama briga ništa ne mijenja, ali molitva itekako mijenja.

"Mi smo vrlo davno otkrili da dobar ljudski život može biti samo tamo gdje smo uložili trud da ga oblikujemo. On se sam po sebi nikada nije dogodio. Uvijek se traži trud. Takav život može početi s obraćenjem, no potreban je trud", rekao je fra Ante Vučković, predvodeći duhovnu obnovu u Župi sv. Nikole Tavelića na riječkom Krnjevu, te poručio da je potrebno izići na kraj s odbačenošću, strahovima i brigama.